Okeanski vrtlozi su okruženi tako gustim cirkularnim vodenim strujama da sa vodom rade isto što i svemirske crne rupe sa svjetlošću - vezuju je za sebe i ne dozvoljavaju joj da umakne.
Klasične crne rupe je nemoguće vidjeti, ali astronomi su uvjereni da postoje. U pitanju su deformacije u prostor-vremenu koje usisavaju sve što im se približi, uključujući i svjetlost.
"Crne rupe" koje su naučnici sada otkrili u okeanu svojevrsni su ekvivalent ovim svemirskim, utoliko što vodu gutaju na sličan način kao i svemirske crne rupe svjetlost. U pitanju su neki od najvećih morskih vrtloga u južnom dijelu Atlantika, a izvještaji tvrde da se njihov broj u ovoj oblasti povećava, dok sve veće količine tople, slane vode teku ka sjeveru.
Naučnici vjeruju da bi ovi okeanski vrtlozi mogli da ublaže negativne posljedice topljenja morskog leda zbog globalnog zagrijavanja. Njihov tačan uticaj na klimatske promjene i širenje zagađenja u okeanima tek treba da bude utvrđen, između osalog i zbog toga što su donedavno misteriju predstavljale i tačne granice vrtložnih vodenih masa.
Georg Haler, profesor nelinearne dinamike na ETH u Cirihu, i Francisko Berona-Vera, istraživač i profesor okeanografije na Univerzitetu Majamija, vjeruju, međutim, da su sada uspjeli da ovu zagonetku riješe.
Oni su sa niza snimaka dobijenih iz satelita uz pomoć matematičkih modela izolovali vrtloge koji trasnportuju vodu. Na njihovo iznenađenje, ispostavilo se da su ovi vrtlozi matematički ekvivalent crnih rupa.
Očekuje se da će dalji rezultati proučavanja ove prirodne pojave doprinijeti rješavanju niza zagonetki veznih za okeane, od klimatskih promjena pa do pravaca širenja zagađenja.
Blic
