Ozbiljna istraga neophodna je i zbog žrtava i zbog rodbine, a još više zbog svih ljudi koji su na posredan ili neposredan način patili zbog onoga što je učinjeno prema nevinim putnicina voza 671 koji se zvao Lovćen”, kazao je za Portal Analitika Mirsad Rastoder, član odbora porodica žrtava, komentarišući vijest da srpsko Tužilaštvo za ratne zločine priprema istragu protiv sedmorice državljana Srbije i BiH zbog sumnje da su učestvovali u otmici i ubistvu 19 putnika iz voza na liniji Beograd-Bar u stanici Štrpci 27. februara 1993.
Rastoder kaže da svaka informacija u kojoj se pominju Štrpci nemalo uznemiri rodbinu kao onoga kobnog 27. februara 1993. Sagovornik Portala Analitika dodaje da su porodice žrtava i ranije upozoravale da se zločin u Štrpcima može rasvijetliti kroz saradnju tri odgovorne države – Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.
“Nije tačno da su odgovorni svi građani Bosne i Hercegovine, ili Srbije ili Crne Gore, već se mora doći do toga ko je zaista odgovoran. Nakon 20 godina, bilo bi zaista humano, ljudski, a i pravedno da se zna ko su zločinci, nalogodavci ili naručioci, ali se nadamo i da bi kroz taj proces saznati za posmrtne ostatke, koji su još negdje bez dženaze, bez nagrobnog obilježja. Ti ljudi su u svijesti naroda postali šehidi – ljudi posvećeni poslije smti, jer su stradali u tako strašnoj zločinačkoj akciji protiv civilnog stanovništva”, kazao je Rastoder.
Na pitanje da li očekujeda bi Tužilaštvo u Srbiji moglo pozvati nekoga od rodbine žrtava da svedoči u najavljenom procesu, Rastoder odgovara da bi “imali koga da zovnu”, ali i da je tokom procesa održanom u Višem sudu u Bijelom Polju, protiv Nebojše Ranisavljevića, prikupljeno dosta materijala koji bi mogao da se iskoristi.
“Mi smo ipak zahvalni što je u Crnoj Gori barem jedan čovjek osuđen, i mislim da bi dosta materijala moglo da se iskoristi iz Crne Gore. Mislimo da bi bilo veoma važno da se povežu i sa Haškim sudom. U ime rodbine, inicirano je preko Ministarstva pravde , da se zločin u Štrpcima procesuira u Hagu, ali to nikada na ozbiljan način nije učinjeno. Šteta bi bila da se takve stvari dešavaju i dalje”, zaključuje Rastoder .
