Da bi dotakao korijen porijekla Crnogoraca zaronio je duboko u istoriju, odakle su se mnogi, prije njega, vratili bez duška i daha. On je preronio sve te ''nevidio'' kanjone crnogorske povijesti i isplivao na obalu svoje Crne Gore. Njegov princip istorije može se okvalifikovati samo Njegoševom sentencijalnom porukom: ''U pamet se dobro Crnogorci''!
Akademik dr Radoslav Radoš Rotković nije bio državni istoričar već istoričar svoje države. A to je ogromna razlika! Na ovim prostorima, malo koja struka kao ta, podliježe idolopoklonstvu vladara i njegovog establišmenta. Takvi su u stanju da na zapovijest gospodara, na obdan, promijene povijest jednog naroda, njegov istoriopis, zemljopis i prirodopis. Radoš Rotković nije bio od te zapovijesti. Njemu i sa njim su jedino zapovijedali nauka, istraživanje, dokazi.
Mukotrpno, dugotrajno i neprestano je istraživao. Bio je erudita širokog spektra, intelektualni djelatnik visokog ranga. Bio je istovremeno teški terenski radnik kome niko nije plaćao odvojeni život a nauka ga je odvajala od života, od svega i svakoga, pa i najbližih. Prije nekoliko godina sam ga posjetio u KC Podgorica. Stekao sam utisak da se liječio, ne zbog vlastitog zdravlja, već zbog nauke bez koje nema života njegovoj Crnoj Gori. Dao mi je sa bolesničke postelje intervju, koji nikad nije emitovan, o počecima TVCG, kojoj je bio prvi glavni urednik. Iduće godine, on koji je temeljio, imaće godišnjicu smrti, a RTCG 50 godina rođenja. Ova kuća, za pola vijeka od nastanka, nije dala u sveri nauke i kulture ime ispred Radoša Rotkovića.
Odan istraživanju nikada nije izdao činjenice a one koji bi ga provjeravali ili osporavali pretijecao je komparirajući sopstvene izvore sa drugima. Uz njegovo izlaganje fakata je sijaset uporednih podataka i provjera, tako da - čitajući Rotkovića - osjećate se kao da čitate enciklopediju. Zašto u podsjećanju na njega, valja krenuti baš od istorije, kako je on nju pisao i tumačio? Zato što prije njegove pojave u crnogorskoj nauci ova disciplina je bila strogo omeđena diktatom kao jednopartijski sistem. Pojednostavljano rečeno, sa čime bi se i Radoš vjerovatno složio, istorija crnogorskog naroda je bila nenarodna a u mnogim segmentima nije ni bilo povijesnih činjenica iznešenih na svijetlo istorije. Bile su zapretane u tuđem pepelu na korist onih koji su prisvajali selektivno Istoriju crnogorskog naroda. Rotković je taj koncept, svojim djelom, razbio u tirinte i učinio našu istoriju narodnom svojinom i narodu pristupačnom naukom, lakom i izazovnom za čitanje. Mnoge, crnogorske, istorijski dobijene bitke, igubljene u nauci, Rotković je dobio u miru, ne mireći se poraznim propustima državnih naučnih činovnika. Kao istoričar od stila, učinio je ovu tvrdu i oporu nauku neophodnom za svoj narod i njegov identitet. Učinio je istoriju razumljivom i zanimljivom prezentirajući činjenice tako da lako prijenjaju za pamćenje.
Da bi dotakao korijen porijekla Crnogoraca zaronio je duboko u istoriju, odakle su se mnogi, prije njega, vratili bez duška i daha. On je preronio sve te ''nevidio'' kanjone crnogorske povijesti i isplivao na obalu svoje Crne Gore. Njegov princip istorije može se okvalifikovati samo Njegoševom sentencijalnom porukom: ''U pamet se dobro Crnogorci''!
Po prirodi svojoj, istorija se ne da pripovijedati, ali je on i tu našao ključ da je baš pripovijedački zanimljivo, razumno, razumljivo i lako iskaže mnoge ovoštale i zapuštene činjenice o svojemu narodu. Ovo je znao da uradi stoga što je Rotković bio i umjenik; filma, drame i lirerature. On ima visoke literarne reference udjelima u kojima se iskazao davno i odmetnuo visoko iznad prosjeka savremene literature u nas. Bio je jednako dobar kao dramski pisac, romansijer, pripovjedač, eseista i istoričar književnosti. A za sve je to imao izvanrednu podlogu kao izuzetan poznavalac crnogorskog jezika, rođeni i izgrađeni jezikoslovac. Poznavao je strane jezike, sve koji su koresponirali sa njegovim naučnim istraživanjima. Kako je bio čovjek od medija - i to prije svega vizuelnih, jer je sa filma došao u televiziju - unio je u cjelokupno svoje djelo smisao za jasnu misao i prodornu komunikaciju.
Jednostavan u izražavanju a bogat u sadržaju svoje misli, dopirao je i do onih koji bi ga najrađe suspendovali iz javnosti i nauke ali su mu morali priznati nesporno. Država kojoj je posvetio svo svoje djelo nije mu izdala ni sabrana ni odabrana djela.
Radoslav Radoš Rotković je bio i ostao izvan i iznad jata crnogorskih akademika koji su bili i ostali jataci neuke nauke protiv Crne Gore. Izagna ih je na propuh istorije da zebu na tuđoj promaji. Neka mu je slava,čast i čest.
Mihailo RADOJIČIĆ
