-Kako se rebalansom više bave političari, koji žele to pitanje riješiti političkim dogovorom, skrenuo bi na neke odredbe Zakona o budžetu za 2013. godinu. Poznato je da je ovaj Zakon glavni finansijski okvir za funkcionisanje javnih finansija u tekućoj fiskalnoj godini i on određuje naše prihode i troškove po pojedinim budžetskim jedinicama.U obrazloženju ovog Zakona u članu 1. dat je ukupni prihod i rashod, sa nedostajućim sredstvima u iznosu od oko 214 miliona eura. U poziciji otplate duga dat je okvir od 118 miliona eura, sa naznakom otplate duga iz prethodnog perioda od 32 miliona i ostale otplate rezidentima i nerezidentima od oko 86 miliona eura. U članu 11 navedeni su kreditni aranžmani koje će Vlada potpisati u iznosu od 117.miliona eura sa konkretnim okvirom, kao i garancije koje će se izdati u iznosu od 66 miliona eura. Vladi je data mogućnost da se dodatno zaduži za finansiranje deficita postojećeg budžeta do 250 miliona eura i to je predmet o kome sada uveliko govorimo. Vlada je dala nalog MF da iskoristi tu mogućnost i tu nije ništa sporno, no sporno je trošenje tih sredstava. Naime ta sredstva su planirana strogo namjenski, za pokriće postojećeg deficita. O plaćanju garancija za KAP, koje su neplanirano pale radi uvođenja stečaja u ovom Zakonu nema ni slova. Kako je Zakon o budžetu akt koji se mora poštovati, a pad garancija je neplaniran, o tehničkom rebalansu nema ni govora. Jednostavno rečeno, u momentu kada se počnu naplaćivati garancije koje su “pale” po automatizmu krši se Zakon o budžetu i samo rebalansom se to može ispraviti, a govoriti da nam on nije potreban i da možemo da se zadužimo 250 miliona za te potrebe ne stoji. Zaduženje je predviđeno, no namjena za garancije koje su pale ne stoji i tu nikakav politički dogovor bez rebalansa nije moguć- objasnio je Lekić.
Kako je ocijenio, zanimljivo će biti i kako će Vlada podnijeti Završni račun za ovu godinu, gdje će pokriti garancije i dugove koji su “pali“, bez precizne stavke na rashodnoj strani budžeta.
-Tehnički rebalans inače znači da se pojedini potrošači unutar budžeta nijesu pridržavali okvira i dolazi do preraspodjele unutar postojećeg budžeta, što je prihvatljivo, ali mijenjati visinu budžeta za garancije koje su “pale” bez rebalansa nije moguće. Da li će se u tom rebalansu naći i trošak za dug EPCG od 61 miliona eura stvar je dogovora, ali koalicioni partner koji štiti građane od duga za struju potrebno je da zaštiti građane i od 103 miliona koji su neplanirano došli na naplatu. Dakle, rebalans je neohodan, jer se garancije moraju platiti, što nije predviđeno ovogodišnjim budžetom. Kako će se koalicioni partneri oko toga dogovoriti stvar je političara, ali Ministarstvo finansija treba da prije dospijeća naplate garancija obezbjedi i predlog rebalansa koji će to plaćanje potkrijepiti zakonom- zaključio je Lekić.
