- Na taj ritual sam baš ponosan. Javili su mi se ljudi koji su poslušali moj savjet da poslije koncerta puste moj CD, legnu sa voljenom osobom bez pidžama i puste prirodu da odradi svoje. Tako, po mojoj računici, jedan mali Novosađanin sad ide u treći osnovne - kaže Džiboni.
Otkrio je da je dvaput u životu probao da napiše hitove i da su mu to bile najgluplje i najgore pjesme.
Uvijek sam pisao pjesme koje bih ja volio da slušam i onda se dogodila čarolija da je jedan broj ljudi te pjesme osjetio kao svoje. Neki drugi bi na moj mestu poludjeli jer se dešavalo da neke pjesme pronađu svoju publiku tek posle pet, šest godina. Za neke stvari potrebno je vrijeme da bi postale ono pravo, treba vremena da ljudi nađu svoj put do tih pjesama. To je ta tajna vještina- naveo je Džiboni.
