Biolog Aleksandar Perović iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica, koji je u saradnji sa Nacionalnim parkovima Crne Gore započeo projekat oporavka balkanskog risa, kaže da će istraživanje započeti anketiranjem stanovništva na onim lokalitetima gdje je balkanski ris bio prisutan po podacima iz literature."Prioriteti u istraživanju biće nacionalni parkovi Durmitor, Biogradska gora i Prokletije, kao i njihova okolina, a potom će istraživanje biti nastavljeno uz pomoć moderne opreme, kamera –zamki za praćenje stanja ove životinje. Kroz ovu fazu, prvi put će se definisati stvarna gustina populacija krupnih sisara, kako u zaštićenim područjima tako i u njihovoj okolini, objašnjava biolog Aleksandar Perović za Portal Analitika.
Naš sagovornik naglašava da treća faza projekta predviđa proširenje zaštićenih oblasti, unaprjeđivanje upravljanja divljinom i podršku tim aktivnostima putem kontinuiranog istraživanja i praćenja.
Perović kaže da je ris samotnjak koji lovi prije svega u sumrak i noću. Lovi male i srednje velike sisare, ptice, zečeve, ali i veće sisare poput divokoza i srna, zavisno od toga koje vrste žive na njegovom staništu.
Lovi tipično kao sve mačke. Prikrada se iz zasjede, zaskoči lovinu, ili je sustigne u kratkom trku, i žrtvu ubija zubima i kandžama. Ris veoma efikasno ubija odabrane žrtve zahvaljujući savršenoj koordinaciji između mozga i kićenki - "senzora" smještenih u ušima, naročito noću, jer dobro vidi, šest puta bolje od čovjeka, zahvaljujući mogućnosti adaptacije zenica na svjetlosne uslove.
Dužina tijela im je do 1,30 m (uz dodatak repa od 11 do 20 cm). U srednjoj Evropi, zavisno od područija gdje žive, prosječno su teški od 20 do 26 kilograma. Ženke su s prosječnom težinom od 17 do 20 kilograma (krajnosti su 12 do 29 kg) znatno lakše od mužijaka. Zajedničko svim vrstama risova su šiljaste uši s čuperkom dlake na vrhu i kratak rep. Krzno im je žućkasto do sivo smeđe i često prošarano tamnijim pjegama.
Balkanski ris ima izražene čuperke, duže dlake na obrazima. Imaju vrlo oštar vid i istaknut sluh koji im omogućava da lako otkriju plijen.
Za samotnjaka čije su stanište planinske vrleti je specifično da sitnije žrtve jede cijele, a krupnije odvlači na skriveno mjesto, gdje najprije jede meke djelove, pa onda ostatak. Nepojedenu žrtvu obiljležava mokraćom i ljepljivom pljuvačkom. Vraća se na skriveni nepojedeni plijen, a kada je uznemiren napušta i svježe ulovljeni plijen.
Smrtnost mladunaca balkansko risa je vrlo velika, tako da samo oko polovine mladunaca doživi godinu dana. Očekivani životni vijek im je 10 do 12 godina, ali postoje i izvještaji o jedinkama koje su doživjele i dvadesetčetiri godine.
Sagovornik Portala Analitika kaže da je risov jedini prirodni neprijatelj čovjek, koji svojim činjenjem i ne činjenjem utiče na opstanak ove vrste.
“To se prije svega odnosi na sve veću sječu šuma, što utiče na njegovo prisustvo, kao i životinja koje su njegov plijen. Takođe, ne smije se isključiti krivolov životinja koje on lovi, a u veoma rijetkim slučajevima i na ovu vrstu mačke, kaže Perović.
Projekat za očuvanje posljednjih jedinki ovog čudesnog samotnjaka je finansiran od strane njemačke organizacije za zaštitu prirode Euronatur. Pored ove organizacije, partneri na ovom projektu su išvajcarska organizacija Kora, Makedonsko ekološko društvo i Društvo za zaštitu i očuvanje prirodne sredine u Albaniji, kao i kao nevladine organizacije Finch i Kora sa Kosova. Takođe, u projektu učestvuju i druge nevladine organizacije i nadležne vladine agencije u zemljama u kojima ris živi, kao i međunarodne institucije, poput Norveškog instituta za istraživanje prirode, Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN), Komisije za očuvanje vrsta (SSC) velikih mesojeda - inicijativa za Evropu, te IUCN/SSC-ove Specijalističke grupe za mačje vrste.
Istraživači kažu da je posljednji trenutak da se jedna od najugroženijih vrsta u Evropi spasi, a Aleksandar Perović poziva sve ljubitelje prirode i divljih životinja, koji im mogu mogu pomoći u sakupljanju čvrstih dokaza o prisustvu ove fascinatne vrste divlje mačke, da se jave.
S.K.
