Diskete i CD-ovi odavno su postali suviše mali i nepraktični za svakodnevnu upotrebu i prenošenje podataka. Zamijenila ih je USB memorija koja ne samo da ima veći kapacitet već i duži životni vijek.
Međutim, iako je USB sigurniji i postojaniji od diskete ili CD-a, to ne znači da i on ne može da se pokvari odnosno uništi podatke koji su na njemu snimljeni.
Iako se životni vijek USB-a razlikuje od proizvođača do proizvođača i uveliko zavisi od toga kako se koristi, većina podržava između tri i pet hiljada ciklusa pisanja i brisanja.
Životni vijek USB-a može se znatno skratiti nepažljivim rukovanjem i nepoštovanjem osnovnih pravila o korišćenju USB-a. Kako biste izbjegli uništavanje dokumenata i kvarove na USB-u, Lifehacker je podsjetio na nekoliko jednostavnih pravila za korišćenje USB-a.
Strpljen – spašen: Većini korisnika je prava muka izbacivanje USB-a pomoću programa, i čekanje nekoliko sekundi da program završi rad da bi zatim izvadili USB iz računara.
Ali upravo je nestrpljivost glavni razlog za unišatavanje datoteka, greške na USB-u, a u ekstremnim slučajevima i probleme s računarom.
USB-i postaju ranjivi zbog nečeg što se zove 'memorija pisanja'. Umjesto da operativni sistem svaku promjenu na USB-u istog trenutka bilježi, on ih smješta u privremenu memoriju i kad se on ispuni, 'prazni' je unošenjem svih promjena.
Kad odaberete opciju za 'izbacivanje' USB-a, doslovno upozoravate operativni sistem da ćete ukloniti USB i omogućavate mu da upiše sve promjene koje nije i završi rad na USB-u.
Ako uklonite USB bez upozorenja, a neposredno pre toga radili ste na dokumentu smještenom na USB može doći do korumpiranja dokumenta i gubitka svih promjena.
U nekim slučajevima, USB postaje nečitljiv za sve računare osim tog na kojem je poslednji put radio. U većini slučajeva postaće nečitljiv i teško da ćete spasiti i jedan podatak koji ste imali na njemu.
Zato, malo strpljenja i nemojte isključivati USB prije nego što 'upozorite' operativni sistem da ćete to uraditi.
Pazite na sistem datoteka: Sama riječ 'sistem datoteka' zvuči izuzetno komplikovano, ali se zapravo radi o sistemu koji diktira na koji će način datoteke i dokumenti će biti smješteni na bilo koji tvrdi ili flash disk.
Ako svoj USB koristite samo na računarima jednog operativnog sistema (samo Windows ili Mac OS ili Linux), prilikom formatiranja svog USB-a odaberite sistem kompatibilan s tim operativnim sistemom.
Za Windows je to još uvek NTFS, Mac koristi HFS+, kod Linuxa postoji nekoliko opcija, a najčešće se koristi ext4.
Ali ako USB namjeravate da koristite na različitim računarima na kojima su različite verzije i različiti operativni sistemi, preporuka je koristiti sisteme FAT32 ili NTFS koji su najrašireniji.
Posljednjih godina pojavili su se i neki drugi formati poput exFAT-a i ZFS-a, ali oni se još uvijek koriste u manjem procentu i zahtijevaju dodatno konfigurisanje prije korišćenja.
Zlata vrijedna rezerva: Bez obzira koristite li USB memoriju samo kako biste s nekim podijelili svoje fotografije s ljetovanja ili ih odnijeli na razvijanje u foto-studio, uvijek napravite rezervnu kopiju podataka koje snimate na USB.
Rezervnu kopiju možete ostaviti na računaru, poslati sebi na e-mail, smjestiti u oblaku ili na rezervni hard disk. Izbor je u potpunosti prepušten vama.
Mnogo je jednostavnije u trenucima kada USB memorija odbija poslušnost, posegnuti za rezervnom kopijom nego gubiti sate pokušavajući vratiti USB u život i spasiti dokumente.
Stručnjaci za sigurnost ponavljaju kako bi važne dokumente trebalo imati smještene na dva odvojena mjesta kako bi u slučaju havarije (požar, poplava, krađa...) ipak mogli da pristupite podacima koji su vam najvažniji.
Izvor: b92.net
