Mitrić je u izjavi za Portal Analitika kazao da ovaj predmet pokazuje najmanje dvije negativne stvari kod rada Ustavnog suda.
“Prvo, da u Ustavnom sudu uošte nema profesionalnog sluha za one sporove koji su zaista i po laičkom rezonu, prioritetni, da ne kažemo hitne prirode. I drugo – da nedopustivo sporo izrađuju pismeni otpravak odluke, što doprinosi njihovoj poslovičnoj neažurnosti”, kazao je Mitrić, komentarišući to što je Ustavni sud odluku donio prije nekoliko dana, po inicijativi Matice crnogorske, podnesenoj još u januaru prošle godine.
“Nejasno je da li su ovom odlukom pravilno postupili u vezi procjene da nisu nadležni za ocjenu ustavnosti političkih akata (što je u principu tačno). Ali, u konkretnoj pravnoj situaciji, taj nazovi politički akt zaključen između Lukšića i opozicije predstavlja klasičan ništavni pravni osnov, kojim je grubo povrijeđeno ustavno rješenje, pa je moje lično stanovište da taj akt predstavlja tzv. ‘pripadajuću stvar”, na bazi kojeg je donijeta neustavna zakonska norma o nazivu jezika, a što Ustavni sud nije uzeo u obzir, kazao je sagovornik Portala Analitika.
“Što se tiče same Odluke, Ustavni sud je ovoga puta ‘pogodio u sridu’, što bi kazala braća Dalmatinci, jer je ustavna norma o jeziku potpuno jasna. Ona pravi jasnu ‘demarkacionu’ liniju između službenog jezika u Crnoj Gori koji je – crnogorski i koji važi za sve građane državljane u Crnoj Gori i jezika u službenoj upotrebi – srpski, albanski, bošnjački, hrvatski.. koji važe za određene grupacije stanovništva”, kaže prof. Mitrić.
Sporazumom, koji su Lukšić i opozicioni lideri postigli nakon dugih pregovora, bilo je definisano da se nastavni predmet u školama zove crnogororski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost.
Sporazum koji su postigli predstavnici opozicije sa Lukšićem vodio je ka usvajanju izmjena izbornog zakonodavstva, što je bio uslov Evropske komisije da predloži otvaranje pregovora EU sa Crnom Gorom.
