Bilblioteka je najavila da će za njenu godišnjicu 2015. na tri dana ujediniti sve postojeće originalne kopije dokumenta koji je u junu 1215. odobrio kralj Jovan Bez Zemlje kako bi umirio pobunu engleskog plemstva.
- Načinjene su brojne kopije i poslate biskupima, a vjerovatno i sudijama u cijeloj Engleskoj - rekla je Kler Brej, glavni kustos srednjevjekovnih rukopisa biblioteke. - Ove četiri su preživjele.
Dvije su u zbirci Nacionalne biblioteke, jedna u katedrali u Linkolnu, u centalnoj Engleskoj i jedna u katedrali u Solsberiju, na jugozapadu zemlje.
Početkom 2015. četiri kopije dokumenta proučiće istraživači, a pogledaće ih 1.215 ljudi koji će biti odabrani putem konkursa.
Kler Brej je rekla da bi sagledavanjem kopija jednih pored drugih stručnjaci mogli da dobiju novi uvid u dokumenta i pisare koji su ih ispisivali na latinskom jeziku.
Britanija za 2015. planira proslave godišnjice Magne karte, prvog ustavnog dokumenta, koji se sastoji iz niza zakona i odredbi umjesto jednog dokumeta.
Magna kartu libertatem, Veliku povelju slobode, odobrio je Jovan bez zemlje kako bi postigao dogovor s plemstvom koje se bunilo zbog njegovog despotizma i visokih poreza.
Četiri kopije iz tog doba pisane su potvrde usmenog sporazuma kralja i plemstva u Ranimidu, zapadnom Londonu. Sporazumom su ograničene moći krune i ustanovljeno da je kralj ispod, a ne iznad zakona.
Jovan nikad nije sasvim prihvatio povelju i malo je nedostajalo da ona ne zaživi.
- Važila je tek manje od 10 nedjelja - rekla je Kler Brej. - Baroni, koji su poznavali kralja Jovana, postavili su klauzalu koja ga obavezuje da kaže da je neće poništavati. Prvo što je učinio bilo je da je poslao nekoga u Rim Papi Inoćentiju III da traži povlačenje.
Papa je ukinuo povelju i Britanija se vratila u građanski rat.
Kralj Jovan je, međutim, umro sljedeće godine, a za sobom na prijestolu ostavio devetogodišnjeg sina, Henrija III. Namjesnik koji je upravljao na mjestu mladog Henrija vratio je Magna kartu.
Iako su mnoge njene klauzule naknadno zanemarene, oborene ili prerađene, taj dokument smatra se osnovom britanskog prava, čiji je uticaj bio od presudnog značaja za kasnija dokumenta, među kojima je i američki ustav.
Magna karta je u 13. vijeku više puta izdavana ponovo i 17 od tih kasnijih kopija je preživjelo. Petnaest se nalazi u Britaniji, jedna u parlamentu Australije, a jedna u arhivi SAD.
Blic
