Pomoćnik ministra ekonomije za rudarstvo i geološka istraživanja Vladan Dubljević, kazao je da će Crna Gora nakon prolaska Trans-jadranskog gasovoda (TAP-IAP) kroz našu teritoriju, godišnje na ime tranzitne takse- ubirati oko 21 milion eura.
- U prvih nekoliko godina, po puštanju gasovoda, planirano je da protok kroz Crnu Goru bude oko dvije do 2,5 milijarde kubnih metara gasa godišnje. Ako se uzme u obzir da je tarifa,za 60 do 70 kilometara gasovoda kroz Crnu Goru oko 1 cent po kubnom metru, dolazimo do računice da ćemo od tranzitnih taksi dobiti prosječni prihod oko 22,5 miliona eura godišnje. Opet, ako računamo da je godišnje potrebno za troškove održavanja gasovoda oko 1, 5 miliona eura, onda čista zarada Crne Gore iznosi 21 milion eura, rekao je Dubljević u intervjuu za Portal Analitika.
Dubljević je istakao da je Crna Gora imala puno sreće zbog odluke Šehdeniz grupe, da se nađemo na koridoru koji je obuhvaćen Trans-jadranskim gasovodom (TAP – IAP).
-Crna Gora je već potpisala Memorandum o razumijevanju i saradnji sa TAP konzorcijumom, kako bi istražili mogućnost za razvoj tržišta prirodnog gasa, i povećanje ponude diverzifikacije u Jugoistočnoj Evropi, rekao je Dubljević.
Trans-jadranski gasovod (Trans Adriatic Piplane) je 520 km dug cjevovod koji će transportovati prirodni gas iz ogromnog gasnog polja Šahdeniz u Kaspijskom moru, a koje pripada Azerbejdžanu, preko Grčke, Albanije, i Jadrana do južne Italije, i dalje u Zapadnu Evropu. TAP je konzorcijum sastavljen od evropskih energetskih lidera: EGL iz Švajcarske, Statoil iz Norveške (koji imaju po 42,5 odsto vlasničkog udjela) i E. ON Ruhrgasa iz Njemačke, koji ima 15 odsto dionica projekta. Procjenjuje se da bi TAP gasovod prvu isporuku gasu trebao da obavi 2017.godine.
ANALITIKA: Donešena je odluka o gradnji TAP-IAP gasovoda koji jednim krakom, kako sada stvari stoje, prolazi i kroz Crnu Goru? Kako se Crna Gora našla na toj ruti?
DUBLJEVIĆ: Cijeli prostor Jugoistočne Evrope nije gasifikovan, ne postoji gasna infrastruktura, za razliku od ostalog dijela Evrope. Vidite, namjera Evropske unije je da se izvrši gasifikacija cijelog regiona. Prirodni gas zbog svojih karakteristika postaje, polako ali sigurno, energent broj jedan. Prije svega, zbog niske cijene ali i činjenice što energent ne utiče negativno na životnu sredinu. Crna Gora sa 600.000 stanovnika ne može, sama po sebi, biti cilj neke velike gasne kompanije, već se moramo naći na putu nekog međunarodnog gasovoda.
Sreća je išla na ruku Crnoj Gori pa je Šahdeniz grupa, operator najvećeg gasnog nalazišta na Kaspijskom moru, izabrala opciju da se taj energent transportuje preko Crne Gore jednim krakom u Evropu. Dakle, taj TAP projekat je velika šansa za Crnu Goru, jer postoje realni izgledi da prirodni gas dođe kod nas i smanji našu zavisnost od ostalih energenata –primarno od električne energije.
Crna Gora prolaskom međunarodnog gasovoda dobija diverzifikaciju svojih energenata, odnosno, umjesto električne energije koristiće se sve više prirodni gas. Na taj način, stvoriće se preduslovi za bolji razvoj industrije koja prosto vapi za jeftinim energentom kakva je prirodni gas. Napominjem da je industrija primarni potrošač prirodnog gasa. Dalje, izgradnjom gasne infrastrukture stvoriće se uslovi da gas dođe do stanova i domaćinstava. Budući da će gasovod prolaziti jednim dijelom kroz Crnu Goru, stvorili bi se uslovi da od tranzitnih tarifa ostvarujemo dobru zaradu.
ANALITIKA: Koliko bi Crna Gora mogla ostvariti profita ubiranjem tranzitnih taksi od prolaska gasa kroz našu teritoriju?
DUBLJEVIĆ: Jadransko-jonski gasovod koji je dio tog velikog Trans-jadranskog gasovoda, je dimenzioniran da mu kapacitet prenosa bude pet milijardi kubnih metara gasa godišnje.
U prvih nekoliko godina, po puštanju gasovoda, planirano je da protok kroz Crnu Goru bude oko dvije do 2,5 milijarde kubnih metara gasa godišnje. Ako se uzme u obzir da je tarifa, za 60 do 70 kilometara gasovoda kroz Crnu Goru oko cent po kubnom metru, dolazimo do računice da ćemo od tranzitnih taksi dobiti prosječni prihod oko 22,5 miliona eura godišnje. Ako računamo da je godišnje potrebno za troškove održavanja gasovoda kroz Crnu Goru oko 1, 5 miliona eura, onda čista zarada iznosi 21 milion eura. Dalje, studija koju je prije nekoliko godina uradio zagrebački „Hrvoje Požar“ pokazuje da će od ukupne količine gasa koja će proći kroz naš dio gasovoda-četvrti dio, što je oko 600 miliona kubnih metara- ostati za potrošnju u Crnoj Gori. To je jako važno.
ANALITIKA: Šta su naredni potezi Vlade u vezi ovog projekta?
DUBLJEVIĆ: U ovom trenutku je aktuelna izrada fizibiliti studije o ekonomskoj opravdanosti cijelog projekta i master plan gasifikacije Crne Gore. Studija se finansira od evropskih administrativnih tijela i treba da dimenzioniše sve pozitivne i negativne efekte ovog projekta. Da bi se Studija napravila, treba da definišemo pravce odnosno mjesto konekcije gasovoda sa Albanijom i Hrvatskom. Ta mjesta konekcije treba da bude u obostranom interesu sve tri države i treba da pokaže na kojem mjestu će iz Albanije ući u Crnu Goru, odnosno iz koje tačke će izaći iz naše države. Intezivno se radi na tome koja bi bila najbolja ruta za prolazak gasovoda.
ANALITIKA: Šta je, konkretno, varijantno rješenja rute gasovoda koje preferira Ministarstvo ekonomije?
DUBLJEVIĆ: To je ruta, po kojoj bi gasovod ušao iz Albanije kod Božaja, prođe pored Podgorice, a onda prema Cetinju. Gasovod bi onda prolazio istočnim padinama Lovćena –i spustio bi se u Radanoviće. Od Radanovića bi ga uveli preko cijele Luštice i spustili u more, gdje bi kod Prevlake ušao u Hrvatsku.
Za nas je ovo najoptimalnija ruta gasovoda, jer bi išla na najvećeg budućeg potrošača –područje Zetske ravnice, a i stvorili bi se uslovi za aktiviranje Fabrike glinice koja vapi za jeftinim izvorom energije. Takođe, kod Podgorice bi se pravila neka konekcija za nikšićku Željezaru. Znate da se na Luštici pravi veliki turistički kompleks pa otuda i potreba za prolazak gasovoda. Alternativna ruta je da gasovod u Crnu Goru uđe u Anamalskom polju iznad Ulcinja i da trasa ide ispod mora. Sa aspekta Crne Gore, mi ne preferiramo tu rutu.
ANALITIKA: Da li je najava za izgradnju gasovoda impuls za istraživanje nafte i prirodnog gasa na crnogorskom Primorju?
DUBLJEVIĆ: Odluka kompanija da istražuju ležišta nafte, nije zasnovana na postojanju gasne infrastrukture. I sami naftni ugljovodonici ne traže postojanje gasne infrastrukture. Jednostavno, na nalazište nafte dovede se tanker koji ukrca naftu i ide dalje.
Što se tiče nalazišta prirodnog gasa - sasvim je drugačija situacija. Sa prirodnim gasom ne možete ništa, ako nemate gasnu infrastrukturu. Svojevremeno, kad je istraživana nafta na području Crne Gore i kada se nailazilo na nalazišta prirodnog gasa – on je bio štetni produkt za istraživanja nafte! Zbog toga se gas palio. U međuvremenu, prirodni gas je postao veoma komercijalan i vrlo važna energetska sirovina. Zbog nedostatka infrastrukture i gasovoda sva ta potencijalna ležišta nijesu bila predmet velikog interesovanja. Međutim, sada prolaskom međunarodnom gasovoda, cijeli taj biznis dobija drugu dimenziju i Crna Gora postaje veoma interesantna za investitore sa aspekta istraživanja i eksploatacije prirodnog gasa budući da će se gas eventualno nađen kod nas, moći transportovati kroz gasovod. Već sam rekao da će se raditi gasifikacija crnogorskih gradova i cijela priča postaje veoma ozbiljan biznis, kao što je u Hrvatskoj.
ANALITIKA: Kad smo već kod Hrvatske, ukoliko se pronađe nafta na granici između Hrvatske i Crne Gore u rejonu Prevlake - kako će se riješiti raspodjela bogatstva? Da li je bilo kontakata između dvije države ili se sve to svelo na medijske najave?
DUBLJEVIĆ: Mi smo permanentno u kontaktu sa nadležnim organima Hrvatske. Imamo veoma dobre odnose sa hrvatskim Ministarstvom gospodarstva, ali i dobre lične odnose. Mislim da je model koji mi razvijamo u Crnoj Gori kada su u pitanju ugljovodonici (nafta, gas) bio podstrek da i Hrvati rade sličnu stvar. Upravo ovih dana, u hrvatskom parlamentu se usvaja Zakon o ugljovodonicima koji je napisan na osnovu našeg zakona. Da se vratim na pitanje, Crna Gora i Hrvatska imaju dobru saradnju koja se tiče zajedničkog interesa tako će biti i u vezi sa naftom.
Međutim, tu treba razdvojiti stvari. Kao što znate Hrvati osporavaju granicu na Prevlaci koja je ustanovljena za vrijeme SFRJ. Sada mi nemamo problema sa tim. Međutim, što se tiče ugovora o istraživanju nafte koje je nekad odobravala SFRJ oni su uvijek bili u granicama Crne Gore, pa je takve ugovore odobravao republički crnogorski parlment. Ne mislim da ima elemenata da mi sa Hrvatima treba da istražujemo zajednički naftu u onim prostorima koji nesumnjivo pripadaju Crnoj Gori. Ono što može biti predmet dogovora je da zajednički radimo na istraživanju nafte na ležištima koje dijeli granica utvrđena na moru- još za vrijeme bivše SFRJ. Kao što znate, ležišta nafte ne prate administrativne ili državne granice. Zbog toga, ukoliko se utvrdi postojanje zajedničkih ležišta, treba napraviti dogovor na obostrano zadovoljstvo i korist.
ANALITIKA: Da li je Crna Gora dobro zaštitila svoje interese u slučaju da se na primorju nađu komercijalne rezerve nafte i gasa, budući da ste često pominjali negativne primjere Angole i Nigerije?
DUBLJEVIĆ: Apsolutna su zaštićeni interesi Crne Gore jer 65 do 70 odsto profita od nafte koncesionara ide državi. Nafta i gas su prirodni resursi i oni pripadaju Crnoj Gori. Ne mogu građani Crne Gore da valorizuju taj resurs, i sve da znaju da se negdje na primorju nalazi nafta. To prirodno bogatstvo mogu samo da valorizuju naftne kompanije na tržištu kad je to moguće i kad treba. Taj resurs ne pripada samo nama, već i generacijama koje dolaze poslije nas. Zbog toga moramo da vodimo računa da eventualno pronađene nafte i gasa, korist imaju i naši potomci. To je suština upravljanja nekim resursom, odnosno prirodnim bogatstvom.
Da bi sačuvali interese Crne Gore, u Ministarstvu ekonomije smo kreirali dokument „Fiskalna politika“. Dokument daje odgovor na pitanje građaninu, zašto mi dajemo ovaj resurs i šta on kao građanin ima od toga. Navešću bitne elemente: Kada naftna kompanija počne da proizvodi naftu, dužna je odmah da uplati 5 do 12 odsto državi. Od ostatka se onda računaju porezi. Drugi dio prihoda je koncesiona naknada za površinu koju koncesionar plaća zbog korišćenja naše teritorije. Ostali dio prihoda je superporez na dobit koji predviđa da se na postojeći porez na dobit od devet odsto naplaćuje superporez na dobit od 50 odsto (!) Kada se sve to sabere, država dobije 65 do 70 odsto ukupnog profita koncesionara. Fiskalnom politikom je predviđeno da to nijesu budžetska sredstva već će većina prihoda od nafte (80 odsto) biti usmjerena u naftni fond, kao što to radi Norveška.
Predrag ZEČEVIĆ
