Adžić, koji se dugo bavio ovom nedovoljno osvjetljenom istorijskom pričom, naglašava da je izuzetno važan kontekst u kome su se politička suđenja odvijala.
“Komitama i zelenašima, crnogorskim patriotima, se sudilo po zakonu i ustrojstvu sudova iz 1910. godine, za djela koja nisu počinjena. Odgovarali su za nešto što i sami nisu mogli da objasne. Okupator je sudio u okupiranoj zemlji, po zakonima okupirane države, onima koji su se legalno i legitimno usprotivili aneksiji njihove domovine, naglasio je Adžić.
U knjizi je, kaže, iznio mnogo detalja o ličnostima kojima je suđeno, ali ono što je zajedničko svima je da su izvedeni pred sud zbog političkog delikta, i to dominantno zelenaši, pristalice crnogorske stranke, ili crnogorskih federalista.
„Oni, koji su pripadali komitskom pokretu su nakon sloma Božićnog ustanka bili od strane pobjednika, trupa srpske vojske, žandermerije, izvedeni pred sud. Oni koji su vodili glavnu riječ na Podgoričkoj skupštini vodili su glavnu riječ i sudili ideološkim protivnicima, crnogorskim zelenašima, lojalnim dvoru i Vladi, koji su bili u egzilu. Riječ je o ljudima koji su bili vojnici kralja Nikole i do kraja su ostali vjerni zakletvi koju su položili crnogorskoj državi i njenom suverenu. Bili osuđeni za ono za štao bi u svakoj normalnoj zemlji bili nagrađeni i proglašeni herojima, a njima je suđeno za veleizdaju", kazao je Adžić.
Govoreći o potpuno nepravednom suđenju, on je objasnio da su branitelji radili po službenoj dužnosti i bili njihovi ideološki protivnici. Važno je vrijeme u kome se sve odvijalo, a najbolje ga je objasnio kralj Nikola u intervjuu Herbertu Vivijenu, koji je objavio “New York Times” 1919. godine, kazao je Adžić.
„Iz Crne Gore nema vijesti, izgleda da tamo vlada pravi teror, ubijaju se bez suda ljudi, žene i djeca, bombe se bacaju na kuće mojih prijatelja i samo da bi se crnogorci odrekli zakletve. Sigurno ste čuli o mome smjenjivanju i aneksiji Crne Gore, ali to je uradila lažna Skupština koja ne postoji po Ustavu Crne Gore, već su je izabrale razbojničke čete u ime Srbije", kazao je tom prilikom kralj Nikola.
Adžić je naglasio da je način izbora sudija i način njihovog odlučivanja bio takav da ministar pravde predlaže sudije, Vlada daje saglasnost, a Petar Karađorđević, kasnije Aleksandar, bira sudije.
U Podgoričkom procesu su radikali sudili zelenašima, na primjer Nikola Dragović, Veljko Popović, Stevo Gregović, Milan Bošković.
Adžić je kazao da treba pomenuti i korektne branitelje i izdvojio Božidara Radanovića, koji je branio nekoliko zelenaša sa Cetinja, i znamenitiog pravnika Vojislava Gojnića.
