U Baru ulovljena čudna riba

Ulovio ju je puškom, na 13 metara dubine, Božo Nikočević, odličan rukometaš, ali isto tako izvrstan i u ronjenju na dah. Mladi “apneista” može da izdrži pod vodom roneći dva minuta u potrazi za ribom.

“Ronio sam na dubini od oko 13 metara na Ponti od Volujice, i odjednom su ribe počele da bježe od mjesta na kom sam bio. Vidio sam malu, usku, crnu ribu koja ide ka meni, i od koje ribe bježe glavom bez obzira. Baš zbog toga što mi je bila potpuno nepoznata, želio sam da je imam, naciljao je i pogodio”, kaže Božo, i ističe da je pitao “sve ribare i ronioce koje je znao”, ali nije dobio odgovor o kojoj se ribi radi, “jer je niko do sada nije vidio”.

“Riba je imala oštre zube, ali je najčudnija bila pijavka na leđima kojom se pribije za nešto i jako ju je teško odvojiti”, objašnjavao je Nikočević. 


Bar Info je, uz pomoć Gorana Gaša Radonjića, na jedvite jade došao do dr Alena Solda sa Sveučilišta u Splitu, jednog od najvećih autoriteta kada je živi svijet Jadrana u pitanju. Odvojili smo ga od big game takmičenja u Komiži, proslijedili mejlom slike, i dobili odgovor: Remora Remora.

Remore ili “priljepuše” su ribe koja pripadaju redu Perciformes, a naziv su dobile po tome što na vrhu glave imaju pijavku kružnog oblika kojom mogu da se prilijepe za neku veću životinju, i tako putuju morima i okeanima. Ta veća životinja obično su ajkula, velika raža, bucanj, tuna, ali i kit, ili velika sabljarka. To znači da se ribe u Božovom slučaju nisu razbježale od malene remore, već od nečega znatno većeg na šta je ona bila nakačena, a što Božo (srećom) nije vidio.

Prilepljujući se za velike ribe, remore dobijaju zaštitu, a i kretanje im je olakšano. Takođe, lakše pronalaze i hranu, a najčešće su to ili ostaci koje iza sebe ostavi njihov domaćin ili paraziti koji ga napadaju, pa čak i njegov izmet. To nije simbioza, jer velika riba domaćin nema nikavu korist od remore, ovaj se odnos naziva forezija.

U Velikoj enciklopediji živog svijeta Jadrana piše: “Priljepuše su vitke i tamne ribe i, zavisno od vrste, duge od 30 cm do jednog metra. Grudna i trbušna peraja su dobro razvijena, a leđno peraje je relativno daleko pozadi postavljeno. Imaju velika usta i isturene vilice sa malim i oštrim zubima”.

 

(foto i tekst: BARinfo)