Zašto su kosti smještene u posude na litici visokoj 100 metara u planinama Kardamom i čiji su to zapravo ostaci, pitanja su koja su dugo mučila eksperte.
Arheološkinja Nensi Bivan, specijalizovana za utvrđivanje starosti ugljenikom, već sedam godina traži odgovore na ova pitanja, mukotrpno spajajući tragove koji je misteriozni narod ostavio na 10 nalazišta rasutih po jugozapadnoj Kambodži.
Testovi pokazuju da su neki fragmenti stari i šest vijekova, tvrdi Bivan. "Ko je ove kosti stavio u posude? Ovo je praksa koja nigdje drugdje u Kambodži nije zabilježena".
Deset posuda iz perioda 15. do 17. veka i 12 kovčega od kojih je najstariji iz 14. vijeka, pronađeni su na nalazištu Pnom Pel.
Neki vjeruju da potiču iz kraljevstva Sijam (današnji Tajland). Drugi, a njih je mnogo manje, smatraju da potiču iz moćnog kraljevstva Angkor koje je vladalo šest vijekova i koje je dalje na sjeveru izgradilo čuveni kompleks hramova Angkor Vat.
Stručnjaci su međutim zbunjeni zašto su kosti sačuvane u budističkoj zemlji gdje je kremacija bila i ostala glavno vjersko obilježje.
Tep Sola, stručnjak za kambodžansku keramiku, kaže da su posude "najvišeg kvaliteta" i da njihov broj pokazuje "da je riječ o svetom i praktikovanom ritualu".
Ako su seljani koji žive u blizini litice i svjesni postojanja posuda, o tome ništa ne govore, ostavivši tako strance da ih do mile volje proučavaju. A sva proučavanja sprovodi tim Bivanove.
Jedna od stvari koja ih zbunjuje su kovčezi poređani po litici koji su toliko mali da u njih ne može da stane dječje tijelo ali u kojima su pronađene kosti muškaraca i žena.
"Ovi kovčezi su jedinstveni. Ne postoji sličan primjer u istoriji Kambodže", rekla je Bivan.
Jedna od njenih teorija je da su kosti pripadale kmerskim plemenima koja su živjela duboko u planinama, daleko od uticaja Angkora koje se protezalo preko cijele Jugoistočne Azije od 9. do 15. vijeka ali koje, možda, nije došlo do ovog kutka Kambodže.
"Oni nemaju nikakve veze sa stanovnicima kraljevstva Angkor ali su živjeli u njihovoj sjenci. Ko zna, možda su to bili robovi koji su pobjegli iz Angkora", rekla je ona.
Potraga za odgovorima napredovala je od 2005. kada su ribari u blizini provincije Koh Kong pronašli iste sijamske posude u svojim mrežama što je dovelo do otkrića olupine iz 15. vijeka u kojoj se nalazila slonovača, kineski porcelan i sijamske i posude iz Angkora.
Otkriće je pružilo prve naučne dokaze kako su sijamske posude stigle do Kardamoma. Bivan vjeruje da je brod dolazio iz sijamskog carstva kako bi posude zamijenio za slonovaču i dragocjeno drvo.
I pored važnosti otkrića, konzervacija je i dalje problem, piše AFP.
U Koh Kongu, stotine predmeta spasenih iz olupine stoji u ostavi Provincijskog suda od 2007. i pored toga što je Kambodža jedna od nekoliko azijskih zemalja koje su potpisale UN Konvenciju o očuvanju podvodnog kulturnog nasljeđa.
Otkriće je međutim podstaklo lokalne vlasti da razmotre otvaranje muzeja za predmete koji bi sačuvali dugo zapostavljani dio nasljeđa zemlje.
Zvaničnici se nadaju da bi muzej privukao turiste i pomogao u zaštiti regiona.
Tokom prošle godine, provinciju je posjetilo 100.000 lokalnih i stranih turista privučenih ljepotama planina Kardamom gdje se nalaze zadivljujući vodopadi i jedna od najživljih šuma u regionu.
I pored prirodnih ljepota, neke vrste iz regiona Kardamon nestaju zbog krivolova i ilegalne sječe šuma.
Već dvije godine UNESCO radi na tome da planinski vijenac dobije titulu "rezervata biosfere". Olupina, posude i kovčezi samo bi dali kulturnu dimenziju koja bi mogla da pomogne u ostvarivanju ovog cilja.
Vremena je, pak, sve manje jer mnogi industrijski projekti prolaze kroz srce prašume i štete ekosistemu već narušenom krivolovom i krađom šuma.
(B92)
