Arheološki lokalitet Stijena u Lipcima, sa predstavom pećinskog zidnog slikarstva je jedan od najstarijih ostataka materijalne okapine na području Balkana. Na zidu okapine predstavljena je scena lova na kojoj se raspoznaje skupina od sedam jelena koji bježe ispred dva lovca na konjima. Posebni dekorativni element čine četiri svastike i lađa, iste veličine. Slikano je bijelom pastoznom bojom.
Ovaj nalaz se datira u razvijeno bronzano doba, osmi vijek prije naše ere, uvršten je u Registar spomenika kulture i kao takav zaštićen je Zakonom o zaštiti spomenika kulture Crne Gore.
Arheolozi tvrde da je crtež u Lipcima nastao u osmom vijeku prije naše ere. Najpoznatiji, i najljepši pećinski crteži, oni iz pećine Lasko, stari su 15.000 godina. U brdima iznad Verone otkriveni su crteži 10.000 godina stariji. Cijeli svijet zna za ove crteže i svi shvataju neophodnost zaštite ovakvih univerzalnih kulturnih vrijednosti važnih za čitavo čovječanstvo. Međutim, kod nas po ovom pitanju kao da je vrijeme stalo negdje nakon stvaranja ovih po mnogo čemu važnih crteža u Lipcima.
Još i gore: jedan od najznačajnijih kulturoloških lokaliteta ostavljen je nezaštićen; na udaru divljih graditelja i crnogorskih “tranzicionih neimara”.
Okapina u Lipcima - jedinstvena na Balkanu: Sama okapina Lipci se nalazi u sredini prirodno formiranog amfiteatra iznad sela Lipci, blizu Morinja. Na stijeni su vidni praistorijski crteži koji prikazuju scene lova na jelene, kao i određeni geometrijski motivi, svastike i dr. Po tehnici izvođenja i sadržaju, ovi crteži predstavljaju jedinstvenu pojavu na Balkanu. U novije vrijeme preovlađuje uvjerenje da se mogu datovati u epohu gvozdenog doba, tj. oko 800. g. p. n. e.
Stijena Lipci je arheološki spomenik kulture, jer se na okapini stijene nalaze praistorijski crteži. Te oslikane scene, prema nalazima nauke, ne predstavljaju samo prikaz stvarnosti, odnosno ilustraciju zanimanja - lova, nego i kultnu predstavu u vezi sa njim.
O slikarstvu u Lipcima i njegovom značaju za prostor Crne Gore kod domaćih autora mogao se pročitati niz zanimljivih konstatacija koje su obrazlagale njihovu važnost i značaj.
„Slikarstvo u Lipcima je najkompletniji ansambl balkanske preistorijske umjetnosti, čitav jedan hram pod vedrim nebom, dekorisan kompletnim kultnim repertoarom. Po tome hramu i njegovom parietalnom slikarstvu može se proučavati jedna veoma daleka epoha duhovnog života stanovnika Bokokotorskog zaliva, epoha u kojoj su lov i pomorstvo bili osnovni izvor egzistencije koja je uslovljavala i njihov duhovni život”, piše istaknuti istoričar umjetnosti i arheolog Pavle Mijović 1987. godine u knjizi „Pradavne i davne kulture Crne Gore”.
„Po tehnici izvođenja i sadržaju, crteži u Lipcima predstavljaju jedinstvenu pojavu ne samo na teritoriji Crne Gore, već i čitavog Balkanskog poluostrva. Predstave su prvobitno bile datovane u bronzano doba, u vrijeme između 1600. i 1200. godine prije nove ere, da bi u novije ovo datovanje bilo pomjereno u epohu gvozdenog doba, oko 800. godine prije nove ere, što ima opravdanja u analognim predstavama jelena na dijelovima oružja i oruđa iz starijeg gvozdenog doba”, pišu dr Čedomir Marković i dr Rajko Vujičić u publikaciji „Spomenici kulture Crne Gore”.
Međutim, stručna javnost još nije dala sud o ovom arheološkom lokalitetu, jer - vjerovali ili ne - još nisu urađena “detaljna” arheološka istraživanja. Ako je vjerovati štampi, poslednji put se nešto radilo u Lipcima prije 30 godina!
Slikarstvo na okapini Lipci predstavlja najkompletniji ansambl balkanske praistorijske umjetnosti, na kojem se može proučavati daleka epoha duhovnog života stanovništva Bokokotorskog zaliva i šire. Slikarstvo u Lipcima, nastalo u VIII vijeku prije naše ere, je drugo po starini na Jadranskoj obali. Zbog svog značaja i jedinstvenosti za Crnu Goru bi trebalo biti prvorazredan kulturološki i arheološki lokalitet. Zbog hronoloških i drugih vrijednosti značajnih za poznavanje kulturne prošlosti, slika na stijeni okapine u Lipcima, zaslužuje izuzetnu pažnju, odnosno da lokalitet u kojemu je ona milenijumima opstajala, bude na adekvatan način zaštićen, proučen i prezentovan javnosti.
Nažalost, to nije tako. Po svoj prilici i ove je godine izostala organizovana prezentacija i valorizacija ovog lokaliteta .
Nepristupačnost uz višestruku ugroženost lokaliteta: Put do ovog arheološkog lokaliteta bi po svemu pobrojanom trebalo lako pronaći. U praksi, najlakše je do njega doći prateći tragove “neimara” koji kao da su se takmičili ko će pokušati da što više “uguši” ovaj biser na arheološkoj karti Crne Gore.
Lipci su trenutno opkoljeni novim putem koji prolazi neposredno iznad mjesta na kome se crteži nalaze, koji predstavlja višestruku opasnost po lokalilet. Ovdje se na djelu vidi uništavanje i životne sredine i krajolika i turističke ponude Crne Gore.
Na samom obodu padine, iznad crteža, je velika količina kamenja koja predstavlja opasnost od nanosa zemlje i otpadnog materijala koji je ostao izgradnjom puta Nikšić - Grahovo - Risan - Morinj.
Drugi znak koji sigurno pokazuje da ste na dobrom putu do lokaliteta je uništenje i oštećenje prirodnog dobra u Lipcima koje se vidi izdaleka. Naime, pored priključka za magistralni put Risan – Žabljak, ostali su tragovi radova kojima se dramatično devastirao kulturni pejzaž zaštićenog područja Lipci. Tu se vidi kako je "pojeden" komad brda i šut koji je bačen u more...
Niko ne osporava da je moderna putna infrastruktura nasušna potreba svakog društva. Ali, svaka civilizovana, a posebno turistička zemlja, vodi računa da turistima treba ponuditi i još ponešto, osim infrastrukture i spavališta-kupališta.
Danas se može vidjeti kako je najljepši zaliv na svijetu izgradnjom puta postao još “ljepši” - sa dodatkom obale koja nije postojala, i dijelovima koji su nestali i koji će postojati samo na starim fotografijama i u uspomenama ljudi koji su tragali za ljetnjim mirom i otkrivanjem nepoznato-poznatih kulturno-istorijskih ambijentalnih cjelina.
Kamenolomi kao žive rane: Uostalom, kamenolomi rasuti po cijelom primorju izgledaju kao žive rane, a u jeku kupoprodaje nekretnina dižu se i cijeli obronci brda. (Najnoviji primjer može se vidjeti spuštajući se od Brajića prema Budvi.)
Treća potencijalna velika opasnost za lokalitet Lipci je postrojenje za skladištenje goriva u njegovoj neposrednoj blizini, iako ne samo za njega, već za cijelu Boku, ukoliko se ne budu sprovodile propisane mjere zaštite. O izgledu ovih instalacija i drugih infrastrukturnih objekata podignutih u blizini ovog arheološkog lokaliteta i njihovom uticaju na njega, možete se uvjeriti na objavljenim fotografijama.
A o putokazima koji bi poveli nekog ko bi htio da pogleda ovaj prvorazredni spomenik nema ni govora. Tek na kraju lokalnog puta koji se od proširenja pretvara u usku stazu zaraslu u drače i travu, stidljivo se iz naraslog šiblja pomalja drvena tabla sa natpisom. I to je sve.
Mnogi ljudi koji dolaze sa namjerom da vide ovaj lokalitet vjerovatno se vrate neobavljenog posla, ukoliko se ne informišu od mještana. Za strance to ostaje nemoguća misija.
Autor teksta je prilikom obilaska lokaliteta Lipci imao priliku da se uvjeri da ovaj po važnosti prvorazredni lokalitet za Crnu Goru ničim nije označen. Da li je, onda, predstavljanje lokaliteta uopšte smisleno u ovakvim okolnostima?
Pod zaštitom, ali nezaštićeni: Posjetioci koji su zainteresovani da vide ovo kulturno dobro moraju sami da krče put kroz naraslu travu, drače i korov. Ali, trud se na kraju isplati jer, kada se probijete do crteža, odjednom, kao da ste promijenili i ambijent i atmosferu iz koje ste krenuli. Kao da ste se vratili u prapostanak, okruženi kamenim amfiteatrom ukrašenim vrhunski očuvanim pećinskim crtežima.
Tada shvatate da gledano u širem društvenom kontekstu Lipci, kao jedan od značajnijih arheoloških lokaliteta nisu valorizovani - niti naučno, niti turistički. Biće neophodno uložiti, učiniti ih dostupnim, zato što Crna Gora kao kulturno-turistička destinacija, mora da prihvati i shvati kao dio svoje obaveze da omogući ljudima koji ovdje dolaze da uvide ovo kulturno-istorijsko blago.
Ali, trenutno stanje ni u nagovještaju ne daje nade da bi takav scenario mogao biti u skorijoj budućnosti realizovan.
Preko lokaliteta Lipci i Crna Gora je odavno prisutna na arheološkoj mapi svijeta, tako da bi minimum naše pažnje bio mnogostruko vraćen. Lipci su pod zaštitom UNESCO-a, kao dio Bokokotorskog zaliva, ali to ne znači i da su faktički zaštićeni.
Uvidom u postojeće stanje moglo se primijetiti da su dostupni svakom posjetiocu praktično bez ikakve kontrole, tako da su moguća raznovrsna oštećenja. To bi bila neprocjenjiva šteta i za sredine sa puno više kulturnih spomenika, a za Crnu Goru bi svaki takav pokušaj bio nenadoknadiv gubitak. Oni su praktično nezaštićeni, što predstavlja i predstavljaće veliki problem u toku njihove valorizacije i prezentacije.
Međutim, čemu se čuditi kada ovdje moraju da se dokazuju i strašne stvari iz skorije prošlosti, opsade gradova, granatiranja civila i izbjeglica. O tome koliko je kulture i baštine razoreno, tek će se svoditi računi. Kako se onda usuditi postavljati upitnost postupaka činjenja i nečinjenja u ovakvim slučajevima narušavanja izgleda životne okoline i nebrige o kulturnoj baštini? Nakon takvih pokazivanja nedostatka savjesti o društvu i svijesti o sebi u njemu.
Ivan KERN
