Stereotipi koji kažu da jedinci ostaju dugo vezani za roditelje, naročito za majke, nije tačna, tvrdi Sendler, koja je i sama jedinica i majka jedinca. Njene tvrdnje su sljedeće:
1. Jedinci nisu usamljeni: Ova tvrdnja ima nekoliko dodataka. Školska djeca nisu usamljena. Doduše, ako su jedini adolescenti u porodici, osjećaju se izolovano samo zato što su tinejdžeri. Odrasli jedinci se teže nose sa bolešću i strahom od starenja roditelja jer se osjećaju izolovanije od ostalih u generaciji sa sličnim problemima.
"To nije razlog zašto bi trebalo da imate još jedno dijete", kaže Sendler i dodaje: "Koliko je ozbiljan razlog za drugo dijete to da moje dijete ima sestru ili brata kad umrem?"
2. Jednici nisu sebičniji od drugih ljudi: Sendler tvrdi da jedinci, upravo suprotno, postaju velikodušne osobe pune poštovanja prema drugima.
"Ulažemo puno energije u odnose, dajemo sebe prijateljima i nismo ništa više narcisoidni od ostalih", kaže ona.
3. Nisu svi jedinci razmaženi: Barem ne više nego bilo koje drugo razmaženo dijete.
4. Jedinci nisu neprilagođeni: "Svi podaci pokazuju da su djeca koja idu u školu socijalizovana", kaže Sendler.
5. Jedince krasi snaga: "Za njih su karakteristični uspijeh, inteligencija i samopoštovanje. Odrastaju u verbalno bogatoj okolini i pričaju puno", tvrdi Sendler.
6. Jedinci su u osnovi isti kao i najstarija djeca, ali i najmlađa djeca: Poput najstarijeg djeteta u porodici, jedinci su konzervativniji, a najvjerovatnije su i inovativni, poput najmlađeg djeteta. Jedinci imaju više slobode od ostalih da se, kroz odrastanje, definišu kako žele.
7. Ne postoji dobar i loš izbor roditelja: Sendler tvrdi da se roditelji jedinaca moraju osloboditi straha da su zbog te svoje odluke, na neki način, uništili život svog djeteta.
Izvor i foto: lepotaizdravlje.rs; stockimages/FreeDigitalPhotos.net
