Na više ravni, na prostoru bivše Jugoslavije, još uvijek nijesmo suštinski suočeni s prošlošću i brojna pitanja iz 90-ih su ostala bez odgovora. U međuvremenu su stasale nove generacije, pa ne samo da je neophodan dijalog između društava koja su bila u sukobu, već i dijalog između generacija unutar istih društava, poruka je sa drugog međugeneracijskog dijaloga koji je danas Centar za građansko obrazovanje (CGO) organizovao u Evropskoj kući u Bijelom Polju.
Dijalog je okupio mlade rođene nakon 2000. godine, koji ratne sukobe nijesu lično doživjeli, ali žive sa njihovim dugoročnim posljedicama, kao i pripadnike generacija koje su bile svjedoci ili učesnici/ce društvenih i političkih procesa tokom devedesetih godina. Oko 30 učesnika i učesnica imalo je priliku da razmijene lična iskustva, stavove i percepcije, ali i da zajednički preispitaju dominantne narative, mitove i predrasude vezane za ovaj period.
Zvezdana Kovač, direktorka za strategiju i komunikacije u CGO-u, koja je moderirala dijalog, ocijenila je da su mnoga pitanja iz 90-ih ostala bez odgovora.
„Stariji nose lična iskustva i sjećanja na događaje iz tog perioda, dok mladi, iako nijesu živjeli 90-e, odrastaju u društvima u kojima su različite interpretacije tih događaja i dalje vrlo prisutne - kroz obrazovni sistem, medije, politički diskurs, ali i kroz porodična sjećanja. U tom smislu možemo govoriti i o transgeneracijskoj traumi, odnosno o prenošenju emocionalnog i narativnog nasljeđa sukoba na generacije koje te događaje nijesu lično doživjele“, kazala je Kovač.
Ona je naglasila da je važno otvoriti razgovor koji može pomoći i na individualnom i na društvenom nivou, ističući potrebu da se društva zrelije nose s teškim prtljagom prošlosti.
„Potrebno je mijenjati stav da kritičko preispitivanje prošlosti znači ugrožavanje nacionalnih interesa i omogućiti mladima da razumiju složenost prošlosti, razvijaju kritičko mišljenje i postanu odgovorni i otvoreni građani“, poručila je Kovač, dodajući da mladi često pokazuju više spremnosti za dijalog nego što se pretpostavlja.
Tokom diskusije je naglašeno da je događaje iz 90-ih, kao i istoriju, moguće i potrebno posmatrati iz svih uglova i da otvoren dijalog različitih grupa ljudi, pa i ovaj među različitim generacijama, nije prijetnja društvu, već njegov važan i okrepljujući resurs.
Mlađi učesnici su ukazali na nedovoljnu zastupljenost i ograničen pristup temama iz 90-ih u formalnom obrazovanju, navodeći da su lekcije često kratke i da se znanje nerijetko usvaja napamet, bez kritičkog preispitivanja i dubljeg razumijevanja uzroka i posljedica događaja.
„Zato otvorene diskusije i međugeneracijski dijalog imaju posebnu vrijednost, jer omogućavaju mladima da složenije sagledaju prošlost, razvijaju kritičko mišljenje i izgrade empatiju prema žrtvama, ali i da preispitaju način na koji se danas predaju i obilježavaju događaji iz tog perioda“, ocijenili su oni.
Stariji učesnici su akcentovali da država još nije u potpunosti suočena sa ratnim zločinima, uključujući slučajeve „Deportacija“, „Bukovicu“, „Štrpce“, ali i druge zločine u kojima su učestvovale državne strukture, ističući da je teško očekivati iskreno pomirenje dok odgovornost za prošle događaje nije jasno preispitana.
Apostrofiran je i značaj interkulturalnosti, naročito u multietničkim sredinama, uz ocjenu da se taj pojam često koristi deklarativno, dok u praksi nedostaje stvarno razumijevanje i uvažavanje različitosti.
Mladi su istakli potrebu da se iz grešaka uči, dok su starije generacije naglasile značaj empatije i šireg sagledavanja događaja, uz ocjenu da su kritičko mišljenje, provjera činjenica i spremnost na razgovor neophodni za jačanje povjerenja, prevenciju novih sukoba i izgradnju društva bez podjela po vjeri, naciji ili identitetu.
„Promjene moraju početi od pojedinca, kroz spremnost da se preispitaju sopstveni stavovi i greške, kako bi se smanjile tenzije i podjele koje su naslijeđene iz 90-ih“, zaključeno je.
Cilj ovog susreta bio je doprinos kritičkom razumijevanju prošlosti, jasnijem razlikovanju istorijskih činjenica od politički instrumentalizovanih narativa, kao i jačanju međugeneracijske komunikacije i povjerenja, a što je ključno za izgradnju odgovornije budućnosti.
Dijalog se realizuje u okviru CGO projekta “Razumijevanjem prošlosti do izgradnje povjerenja i tranzicione pravde”, koji je omogućen kroz regionalni program Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu, finansiranom od strane Evropske unije, a koji sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).
