Jučerašnja vijest da je državna kompanija Crnogorski elektroprenosni sistem počela da vraća struju koja je za potrebe KAP- a neovlašćeno preuzeta iz sistema Evropske interkonekcije u periodu od 22. februara do 23. maja dočekana je sa olakšanjem, ali je nepoznanica da li će tu struju platiti KAP ili neka treća strana (u medijima se spekulisalo da bi to mogao biti takođe državni Montenegrobonus).
CGES je juče od EPCG preuzeo i vratio struju za dva dana, tako da gro ukradene struje tek treba da se isporuči evropskom sistemu. Iz CGES-a je najavljeno da će u ponedjeljak u 15 sati isključiti KAP sa mreže ukoliko fabrika do danas u podne sa distributerom ne potpiše ugovor o dugoročnom snabdijevanju strujom. Istovremeno, CGES je zaprijetio KAP-u tužbom ukoliko ne plati ukradenu struju iz evropske interkonekcije.
Blamaža zbog krađe struje iz Evrope: Ono što je, međutim, potpuno izvjesno je da je krađa struje za potrebe podgoričkog Kombinata aluminijuma iz sistema Evropske interkonekcije puna tri mjeseca - najveća bruka u novijoj istoriji Crne Gore, s nečasnim izuzetkom opsade drevnog grada Dubrovnika 1991. godine!
O razmjerama bruke najbolje svjedoči ocjena oštećene strane - zvaničnog Brisela - da su ovim najblaže rečeno nepromišljenim gestom prekršena sva pravila i principi usvojeni u zadnjih 50 godina. Naime, puna tri mjeseca se za potrebe zahtjevnog nesmetanog rada fabrike, mimo zakona i na kraju krajeva dobrih običaja, povlačila struja iz sistema Evropske interkonekcije, kao da je funkcionisanje KAP-a u vrhu ekonomskih prioriteta EU, što je besmislica. Umjesto da pravovremeno i “združenim snagama” rješavaju zagonetku zvanu dugoročno snabdijevanje fabrike električnom energijom, Vlada i njen ruski strateški partner su odlučili da “pozajmljuju” tuđu struju dok ne smisle nešto bolje. Na stranu to što smo o razmjerama krađe saznali iz reakcije Brisela - nadajmo se da će struja biti vraćena prije nego što što nas Komitet za operativno upravljanje i pouzdanost rada energetskog sistema i Evropska mreža operatora prenosnih sistema (ENTSO) isključe sa Evropske interkonekcije, što neminovno podrazumijeva restrikcije za sve kategorije crnogorskih potrošača.
Zaista bi bilo nestvarno da jedna evropska država u 21. vijeku ostane u mraku i to - zbog krađe struje tržišne vrijednosti 3,5 miliona eura! Nezavisno od brzine vraćanja ukradene struje Evropskoj interkonekciji, šteta je već učinjena i ovaj “faul” će se svakako odraziti i na proces eurointegracija.
Blefiranje oko gašenja struje i ćelija: Iako su sve glasniji zahtjevi političkih aktera i iz vladajuće koalicije i iz opozicije za uvođenje programiranog stečaja u KAP-u, reklo bi se da u javnosti još postoji kritična masa podrške za opstanak fabrike.
S druge strane, državna kompanija CGES već mjesecima blefira da će isključiti fabriku sa mreže, dok Rusi blefiraju da će radije ugasiti ćelije umjesto da, kao svaki ozbiljan dugogodišnji partner, prodaju akcije Vladi ili nekom drugom i izađu iz vlasničke strukture. I dok predstavnik države u odboru direktora KAP-a Nebojša Dožić vetom spriječava gašenje ćelija, zaposlenima se redovno poručuje da se proizvodnja nastavlja.
Svakako, nije uprava CGES-a kriva što ne isključuje KAP sa mreže već Vlada koja im sugeriše da to ne čini.
KAP iznad svega:Ovo nije prvi put da se interes fabrike u kojoj je država trenutno suvlasnik, a koju je zajedno sa nikšićkim Rudnicima boksita Vlada prodala ruskom oligarhu
Olegu Deripaski2005. za 48,5 miliona eura, stavlja ispred javnog i nacionalnog interesa, zdravog razuma i logike.
U svjetskoj praksi je nepoznat primjer da fabrika aluminijuma ne plati više od jednog mjesečnog računa za utrošenu električnu energiju jer bi kao “žderač” struje automatski i bez rasprave o njenom doprinosu nacionalnom BDP-u bila - isključena sa mreže. Prosto, riječ je o velikom potrošaču kojeg nijedan energetski sistem neće trpjeti ukoliko redovno ne izmiruje obaveze. U našem konkretnom slučaju KAP ne plaća struju redovno od februara 2011. godine. Fabrika trenutno duguje preko 60 miliona eura, od čega 44 miliona Elektroprivredi, a devet miliona Montenegrobonusu.
Dalje, Vlada je nakon izbijanja globalne ekonomske krize krajem 2008. godine odobrila državne garancije tada većinskom vlasniku KAP-a CEAK-u u iznosu od oko 130 miliona eura, kojima su žirirani krediti uzeti kod Dojče, OTP i VTB banke. S bilo kog aspekta posmatrano, davanje državnih garancija privatnoj firmi je krajnje problematičan aranžman jer se one isključivo odobravaju kompanijama u većinski državnom vlasništvu.
Kao što se jasno vidi iz sage o KAP-u, država u aranžmanu sa privatnim kompanijama nema mehanizme da reaguje u slučaju da stvari krenu po zlu. Posebna priča je što su zvaničnici Vlade, u momentu odobravanja garancija, bili upoznati sa nalazom komercijalnog revizora “Ernst and Young”, odnosno činjenicom da je KAP prezadužen i da neće biti u stanju da uredno servisira obaveze prema kreditorima.
U nedavno objavljenoj reviziji odobrenih državnih garancija Državna revizorska institucija je konstatovala da prilikom odobravanja garancija nije rađena procjena rizika, dok su iz ministarstava finansija i ekonomije objasnili da po zakonu nijesu bili u obavezi da je urade, niti je bilo koja državna institucija pratila da li je novac koji je pozajmljen za poboljšanje likvidnosti KAP-a namjenski potrošen. Imajući u vidu da su garancije, kako je registrovala vrhovna državna revizija, odobrene bez zvaničnog zahtjeva CEAK-a, može se konstatovati da je jedina sigurna stvar u cijelom aranžmanu da će kredite vraćati poreski obveznici Crne Gore, prije ili kasnije, odjednom ili u ratama.
Zaziranje od arbitraže: Aktuelna situacija u KAP-u je klasičan primjer spora koji završava na međunarodnoj arbitraži, pošto se suvlasnici fabrike očito ne mogu dogovoriti oko najvažnijih pitanja.
Iz Vlade su u više navrata poručili da je arbitraža skup i dugotrajan proces koji bi trebalo izbjeći, dok se ruska strana ovim povodom nije izjašnjavala. Mada bi Vlada od nadležnog arbitražnog suda u Frankfurtu mogla tražiti raskid ugovora sa ruskim partnerom po najmanje dva osnova (neispunjavanje investicionog programa i neplaćeni računi za struju), od arbitraže se zazire zbog ranije pripremljene tužbe CEAK-a protiv Vlade i države, u kojoj se na preko 300 stranica navodi kako su im zvaničnici Vlade lažno predstavili vrijednost KAP- a i Rudnika boksita u sobi sa podacima neposredno uoči privatizacije.
U dokumentu u koji je autor teksta imao uvid se opisuje kako im je prodavac navodno “naduvao” vrijednost obje kompanije, te da im je mahom zastarjela i izraubovana mehanizacija prikazana kao malo korišćena. Koliko su pisci tužbe bili revnosni pokazuje podatak da su u navodno preplaćenu imovinu ubrojali i rezervne djelove za utovarne mašine u Rudnicima boksita. Vlada je bila pripremila kontratužbu, ali su Rusi u međuvremenu odustali od pokretanja spora.
Kratkoročni kompromisi: Ispostavilo se da su u pravu eksperti koji tvrde da KAP- ne može opstati bez sopstvenog izvora energije.
Odobravanje novog paketa subvencija za struju ne dolazi u obzir zbog otvorenog protivljenja Brisela. Čak i da nije tako, Elektroprivreda razložno odbija da potpiše novi ugovor o snabdjevanju fabrike koja im već duguje pozamašan iznos za već utrošenu struju. Pošto se trajna solucija osnovnog problema za funkcionisanje KAP-a ne nazire, fabrika će u ponedjeljak biti isključena sa mreže, ili će Vlada predstaviti novo kratkoročno rješenje za premošćavanje situacije.
S obzirom na lekcije iz prošlosti, čini se najvjerovatnijom opcija da će saga o KAP-u biti nastavljena i nakon ponedjeljka. Ipak, ostala je bruka i što bi naš narod rekao „crn obraz“ zbog krađe struje iz Evropske interkonekcije, koja nije zabilježena u posljednjih pedeset godina.
Siniša GORANOVIĆ
