- Ovim činom, nakon što je prije godinu i po dana u Podgorici otkriven spomenik
Tarasu Ševčenku, velikom ukrajinskom pjesniku, slikaru i humanisti, postavljamo najčvršće temelje prijateljstva koji simbolizuju i naše savremene odnose, i vjekovnu tradiciju bliskosti crnogorskog i ukrajinskog naroda.
Njegoši
Ševčenko,dva savremenika, dva genija, tokom svojih kratkih života stvorili su grandiozna djela, i uzdigli ugled svojih naroda u slovenskom i u cijelom svijetu. Njegoševi stihovi: ‘’Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi’’, kao da su za njih ispjevani, rekao je
Đukanović.Prema njegovim riječima, Njegoš je u Crnoj Gori, kao i Ševčenko u Ukrajini, i sinonim vjekovne borbe za slobodu. Oni su imali viziju, oni su pomjerali granice slobode. Njegoš je svojim djelom i ukupnim djelovanjem učvrstio temelje crnogorskog identiteta, otvorio horizonte društvene i političke emancipacije, i dao snažan zamah razvoju našeg jezika i duhovnosti. Njegovo književno i filozofsko nasljeđe, u čijoj su osnovi vrijednosne koordinate evropske kulture, suštinski je utkano u savremeno kulturno biće Crne Gore.
- Ova svečanost za nas je posebna, jer spomenik Njegošu otkrivamo u godini kada slavimo dva vijeka od njegovog rođenja. Ovdje, u Kijevu, gradu koji se pominje u Njegoševom najznačajnijem djelu ‘’Gorski vijenac’’, kao jedna od najslavnijih hrišćanskih prijestonica. ‘’Slavio sam Božić u Vitlejem, slavio ga u Atonsku Goru, slavio ga u sveto Kijevo’’, kaže jedan Njegošev junak. Živio je samo 38 godina. I uspio kao pjesnik i filozof da trajno obogati našu kulturnu riznicu, i kao državnik, humanista i evropejac, da trasira smjernice razvoja crnogorske države i društva, koje su izdržale probu vremena. Današnje generacije u Crnoj Gori dokazale su da su dostojne Njegoša i drugih velikana naše slavne istorije, obnavljanjem crnogorske državnosti mirnim putem, na referendumu, prije sedam godina. Taj državni okvir nam, između ostalog, omogućava da sa svojim prijateljima, kao što to činimo danas u Kijevu, osavremenjavamo naše vjekovne veze.
Prijateljstvo između Crne Gore i Ukrajine ima zaista duboke istorijske korijene. Iako različiti po veličini i brojnosti, u mnogo čemu imamo sličnu istorijsku sudbinu i tradiciju. Crnogorci su i individualno i organizovano doseljavali u Ukrajinu još od sredine 18. vijeka. Istorijski je fakt da su Crnogorci i tada priznavani kao slobodan narod, jedini sa naših prostora u to vrijeme. Svoj drugi dom našli su u Kijevu, Odesi, Harkovu, Krimu, Hersonu… Sabirni centar i prihvatilište za njih je bila tadašnja Kijevska gubernijška kancelarija, naveo je premijer.
Danas predano radimo na osavremenjavanju naših veza. Dijelimo zajedničke evropske vrijednosti. Razvoj demokratije, socijalna pravda, zaštita ljudskih prava i sloboda i vladavina prava ogledalo su moderne države. Siguran sam da u reformskim procesima imamo šta ponuditi jedni drugima u razmjeni iskustava. Dosadašnji rezultati preporučili su Crnu Goru za status kandidata, i za otvaranje pregovora za članstvo u EU.
Mi smo snažno posvećeni ostvarenju tog cilja. Vjerujem da će i bilateralna saradnja naše dvije zemlje, koja je u stalnom usponu, doprinositi pojedinačnom i zajedničkom dobru naših naroda i država. Trgovinska i turistička razmjena je u stalnom usponu. Sporazumi koje smo potpisali u raznim oblastima otvaraće nove mogućnosti za saradnju. Izučavanje ukrajinskog jezika na crnogorskom Filozofskom fakultetu simbolički potvrđuje izglednu budućnost crnogorsko-ukrajinskih odnosa. Očuvanje velikog nasljeđa koje su nam ostavili Njegoš i Ševčenko izvor je vječnosti crnogorskog i ukrajinskog naroda. Kao što je vječno i njihovo djelo, zaključio je Đukanović.
Foto: gov.me
