Iako je neprikladno ponašanje navijača odavno na crnogorskoj fudbalskoj sceni, stvari su ove godine izmakle kontroli i teror hulgana je bukvalno na vratima Crne Gore. Ono što smo do skora gledali u nekim državama istočne Evrope - a nekad davno i u Engleskoj i Turskoj - postalo je crnogorska stvarnost.

Reagovala je Disciplinska komisija FSCG kaznama do sada nezabilježenim u crnogorskom fudbalu: osim novčanih kazni, FK Budućnost je zbog nereda „navijača“ kažnjena sa šest utakmica igranja pred praznim tribinama; FK Čelik je kažnjen odigravanjem dvije utakmice na svom stadionu bez prisustva publike, a „navijači“ nikšićkog kluba neće moći da prisustvuju na tri gostovanja.
Istovremeno, predsjednik nikšićkog kluba Ranko Radulović tu funkciju neće moći da obavlja 18 mjeseci zbog vrijeđanja članova fudbalskog rukovodstva i predsjednika FSCG Dejana Savićevića. Kažnjen je sa još šest mjeseci zbog fizičkog napada u pokušaju na sudiju utakmice Nikolu Dabanovića.
Zbog ponašanja već pomenutog, kontroverznog vlasnika Čelika, reagovali su i predstavnici NVO sektora i političke partije, koji su - aludirajući upravo na Radulovića, ali i još neke vlasnike klubova (kao što je Duško Šarić, vlasnik Rudara iz Pljevalja), predložile izmjene Zakona o sportu po kojima bi licima sa kriminalnim dosijeom trebalo zabraniti da budu vlasnici i da upravljaju klubovima. Inicijativa koja definitivno zavrjeđuje pažnju.

Mogu li javni apeli brojnih sportskih radnika, raznih nevladinih organizacija - kao i najavljene akcije Fudbalskog saveza Crne Gore - biti uvod u operaciju spašavanja crnogorskog fudbala, opasno napadnutog divljanjem onih koji sebe prepotentno nazivaju navijačima klubova?
Izvori na Ostrvu: Huliganstvo kao društveni fenomen nastaje u Engleskoj, šezdesetih godina prošlog vijeka, kada su se pristalice Liverpula, Mančester Junajteda, Evertona i drugih timova počele okupljati u lokalnim kafanama prije svake utakmice da bi uz alkohol - najčešće pivo i viski – organizovano prisustvovali fudbalskim utakmicama i fanatično bodrili svoje klubove.
Uz piće i navijački adrenalin krenuli su i neredi, prvo sitni, kasnije i oni koji su dovodili do tragičnih posljedica. Vremenom su taj način ljubavi prema svom klubu i mržnje prema protivnicima počeli da imitiraju u Holandiji, Italiji, Španiji i ostalim zemljama Evrope pa i Južne Amerike.

Čelična lejdi Margaret Tačer: Englezi su dobro zapamtili tragediju na Hejselu: divljanje Liverpulovih tifoza na utakmici sa Juventusom imalo je bilans od 38 mrtvih.
Uslijedila je rigorozna kazna UEFE: pet godina svi engleski klubovi nijesu mogli učestvovati u euro kupovima! I engleska država je raagovala. „Čelična lejdi“, sada pokojna Margaret Tačer, uključila se u borbu protiv huliganizma koji je sve više prerastao u terorizam: brzo su donijeti zakoni, rigorozne zatvorske kazne za izgrednike su propisane, mnogi od vođa huliganskih sportskih bandi završili su iza rešetaka...
Danas više nema metalnih ograda i čeličnih kaveza na britanskim stadionima; navijači su i dalje fanatično uz klub, ali sada samo sportskim navijanjem pokušavaju da pomognu svom klubu.
Huligani i rasizam ključni problemi: Međutim, ostatak fudbalske Evrope se i dalje teško nosi sa dva najveća moguća problema – huliganima i rasizmom tih navijačkih grupa.

Upravo takvo, socijalno devijatno ponašanje, sada prijeti da se trajno nastani na fudbalskim terenima Crne Gore; dešavanja u finalu Kupa samo su novi kamenčić u ramu tmurne slike fudbalske stvarnosti Crne Gore. Kišobrani, stolice i ostali „borbeni rekviziti“ letjeli su, što je najgore, pored glava đece i, samo srećom, izbjegnute su teže posljedice.
Nasilje navijača, bez obzira da li se dešava na tribinama stadiona ili ulicama gradova, svim javnim mestima, postalo je velika opasnost za fudbal, ali i za živote onih kojima je fudbal profesionalno opredjeljenje.
Organizacija, kontrola, odgovornost: Sramotna dešavanja tokom finala Kupa otvorila su brojna pitanja: ko je odgovoran za unošenje velikog broja pirotehničkih sredstava; ko je zatajio u organizaciji; zašto kontrola na ulazima nije na visokom nivou... Pitanja su koja se postavljaju iz meča u meč.

Značajan dio javnosti smatra da je zakon o sprječavanju nasilja na sportskim događajima dobar i da je potrebna samo njegova striktna primjena. Sve ono što je do sada izostajalo: kontrola „rizičnih“ pojedinaca i grupa, preventivno djelovanje da se ne bi stvorili uslovi za njihovo nesmetano divljanje prije, tokom i poslije utakmica. Očito je, takođe, da je prosto neminovno, hitno povećanje kazni za počinioce izgreda, za huligane - počev od zatvorskih kazni do trajne zabrane ulaska na stadione.
Osim toga, neophodna je državna akcija kontrole rada klubova i – posebno - kontrola poslovanja ljudi koji sjede u upravama klubova. Nije neka velika tajna da su mnoge navijačke grupe, naročito one ekstremne, logistički podržane upravo od pojedinih struja unutar klubova; nerijetko se navijačke grupe koriste za unutarklupske obračune...
Ceh plaća reprezentacija: U opasnosti nijesu samo klubovi i nastup naših klubova na inostranoj sceni. Veliki ceh bi mogla da plati i crnogorska reprezentacija koja i tokom ovog turnusa kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo ubira pohvale za prikazane igre.
„Hrabri sokolovi“ su u i ovim, kao i u prethodnim kvalifikacijama, bili istinski reprezent države; bili su takođe, izvor neizmjernog slavlja nakon fantastičnih rezultata protiv Engleske ili pobjede protiv Ukrajine u Kijevu.

Zato je potrebno, što hitnije i sveobuhvatnije, povesti akciju za spas – ne samo reprezentacije – nego crnogorskog fudbala i sportskog morala. Prvi izazov je, i bukvalno, već sjutra. Valja se postarati da posljednje kolo prvenstva bude regularno i da ne bude novog nasilja na stadionima. Bio bi to makar simboličan signal da su zvona na uzbunu zazvonila. Jesu li zaista - znaćemo u subotu u 19.30 h kada budu završene utakmice posljednjeg kola. Potom bi valjalo da se, osim Fudbalskog saveza Crne Gore, u bitku za povratak normalnosti na tribinama uključi čitavo društvo.
Bojan ŠUKOVIĆ/Nenad ZEČEVIĆ