Tokom maja 1992. najmanje 66 izbjeglih civila je nezakonito uhapšeno i predato vojsci bosanskih Srba u BiH. Samo 12 deportovanih osoba je preživjelo mučenje u koncentracionim logorima. Mnoge porodice i danas tragaju za posmrtnim ostacima najbližih.
Kao i ranijih godina godišnjicu deportacije obilježilo je nekoliko nevladinih organizacija ispred zgrade policije u Herceg Novom, gdje se tada nalazio tzv. Sabirni centar odakle su odvođene izbjeglice.
Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević, kako prenosi radio Jadran, kaže da su na tom mjestu jer ne žele da zločin bude zaboravljen:
“Ovdje smo protiv kolektivnog zaborava u kojem učestvuju sve vlasti, ovdje smo da podsjetimo na to da je sramno, nečasno i neobrazovano ovaj slučaj ne prepoznati kao ratni zločin, protiv civila, protiv izbjeglh civila, i zalažemo se za to da se pravda kad tad ostvari.”
Prošle su dvije godine od kada su inicirali da se 27. maj proglasi Danom sjećanja na žrtve deportacije, kao i da se podigne spomen obilježje. Nijedna inicijativa, medjutim, još nije zaživjela.
Iz NVO Anima Ervina Dabižinović:
“Država Crna Gora je reagovala upravo onako kako smo rekali ranije u saopštenju da se radi o projektovanom zaboravu koji treba da bude dio kolektivne svijesti Crne Gore. Ono što mi ovdje danas radimo je zahtijevamo odgovornost, njenih vlasti i na nacionalnom i lokalnom nivou, s obzirom da se nalazimo u gradu u kojem su 92. potpuno nevini ljudi deportovani u smrt.”
Novinar i publicista Šeki Radončić kaže za Antenu M da je dobro što se nastavlja tradicija obilježavanja godišnjice deportacije, te što to čine crnogorske nevladine organizacije:
“Ja mislim da Crna Gora se sa ovim zločinom nije suočila na pravi način. Glavni lovac na Bošnjake Slobodan Pejović je i dalje na slobodi, niko ga ne saslušava iako je protiv njega podnešena krivična prijava za učešće u tom ratnom zločinu. Medjutim, njega tužilaštvo toliko štiti da nije htjelo da odgovori na tu krivičnu prijavu iako je saslušalo svjedoke u tom slučaju I njegove žrtve.”
A Crna Gora, prema riječima Radončića, osim krivično, mora i moralno ali i politički da se suoči sa tim zločinom:
“Prije svega kad kažem moralno, da država obilježava taj zločin, da zločin udje u udžbenike crnogorske istorije. A krivično da sud izvede prave krivce i osudi kao i nalogodavce tog zločina.”
Podsjetimo, Viši sud u Podgorici je u novembru 2012. oslobodio devet bivših službenika Ministarstva unutrašnjih poslova optuženih za deportaciju bosansko-hercegovačkih izbjeglica.
Za deportaciju su bili optuženi - Branko Bujić, Sreten Glendža, Božidar Stojović, Milorad Šljivančanin, Boško Bojović, Milisav Marković, Radoje Radulović, Duško Bakrač i Milorad Ivanović.
Ta presuda je druga oslobađajuća u procesu deportacija. Prvu, koja je donešena u martu prošle godine, ukinio je Apelacioni sud i postupak vratio na početak.
