U nauci ima mnogo kontroverzi o Vlasima, mnogo dilema i upravo intrigantnost teme je razlog da se upustim u istraživanje tragova Vlaha, koji se mogu identifikovati na čitavom prostoru Crne Gore. Obično se smatra da su Vlasi potomci romaniziranih starosjedilaca Balkana, koji su se kao stočari održalii nakon doseljavanja Slovena i njihove dominacije. Interesantno je da je romansko stanovništvo dalmatinskih gradova tim imenom nazivalo stanovnike zaleđa Jadrana, kaže za Portal Analitika istoričar i akademik Božidar Šekularac, autor knjige „Tragovi Vlaha u Crnoj Gori“.
Tragova Vlaha kod nas, kaže, ima od Orijena, Zupaca, Riđana, Nikšića, Bratonožića, Vasojevića, Kuča, do Bara, Mrkojevića i Ulcinja. Smatra se da su se Romani, predaci Rumuna, od V vijeka bježeći pred najezdom varvara, najviše selili daleko preko nekadašnje granice latinskog jezika, u koju je spadala i provincija Dalmacija, odnosno njen dio današnja Crna Gora. Sloveni su ovaj narod, koji se prije svega bavio stočarstvom, nazivali Vlasima, kod Popa Dukljanina u XII vijeku, nazivaju se Morovlachi ili „Nigri Latini“, kao i u dubrovačkim arhivskim knjigama, objašnjava naš sagovornik i napominje da su Vlasi u srednjem vijeku na prostoru Jadarana bili značajan društveni i politički faktor.
Kada je o njihovim tragovima u Crnoj Gori riječ, vjerovatno je malo onih koji znaju da se pastirsko naselje još u XIII vijeku zove katun, po kome je i Katunska nahija dobila ime. Za Vlahe su vezana brojna predanja, kao što je ono da je na Cetinju postojao starješina Radul Vlah i da je 1450. godine podignuta Vlaška crkva.
„Najsigurniji dokaz o prisustvu Vlaha u Crnoj Gori je povelja crnogorskog vladara Ivana Crnojevića Cetinjskom manastiru iz 1485. godine. U njoj se, pored ostalog, pominje i Vlaška crkva o kojoj postoji priča da je predak bratstva Ivanovića i Ivaniševića bio Ivan Borojević, porijeklom iz Starog Vlaha. Po njima je, navodno, i crkva dobila ime“, kaže Šekularac.
Negul, Harube, Urso, Drakul: Kao interesantan primjer prisustva Vlaha naš sagovornik navodi da se u najstarijem pomenu Drobnjaka od 3. decembra 1285. godine kaže da Bratinja Drobnjak i drugi Vlasi uzimaju obavezu da plate Jovanu Pečenegu deset perpera. Takođe, u brojnim paštrovskim ispravama XIII i XIV vijeka u plemenu Paštrovići pominju se imena Vlaha: Negul, Harube, Herkula, Urso i druga, a tu je i ime Drakul, odnosno prezime Drakulović, koje se može naći i danas, podsjeća Šekularac. On ističe da su nam iz tih davnih vremena ostale i neke riječi kao što su bastati, blavor, mačuga, tola. Riječ tola označavala je trpezu, otuda i prezime Tolić, a istog porijekla je i toponim Toletino osoje u Cucama.
„U rodoslovu Crnojevića kaže se da je gospodar Crne Gore imao tri sina i čerku zvanu Jekaterina, koja je bila udata za Radula, vlaškog gospodina. Međutim, na drugom mjestu se kaže da je to bila Ana, druga Ivanova čerka, a Radul ima titulu bega. Inače, ime Radul se često srijeće u mnogim krajevima Crne Gore, a selo Duga u Piperima pripadalo je spahiji Radulu“, navodi zanimljive primjere naš sagovornik, naglašavajući da su vlaškog porijekla i toponimi Mažđap, Lelestva, Vlaška drača, Mijeli, Dromira, Vitani, Palov brod, Palova stijena, Rogami, Suka...
Da su tragovi vlaškog porijekla brojni potvrđuje i primjer iz Paštrovića, a naziv sela Tudorovići nastao je po imenu Tudor, koje se često srijeće kod Vlaha.Vlaškog su porijekla i toponimi Butorina njiva, Đeniš njiva.Katuni Heraka Vraneša: Navodeći primjere, naš sagovornik kaže da su u Katastiku manstira Dobrilovina navedena poklonjena imanja i imena priložnika, među kojima je veliki broj vlaških. Među priložnicima sela Bratojevići su Mare, Margarit, Tihana, Janu. U selu Polja to su Mirčeta, Duka, Radul, i druga. U Katastiku se nabrajaju i Vraneši, kao brojna stočarska grupacija u Vlaškoj nahiji kneza Heraka Vraneša. Turci bilježe ovu nahiju kao sedam katuna i 220 kuća. Vraneši su preko svojih starješina sarađivali sa Turcima jer su bili ugroženi, pa stupanjem u tursku službu dobijaju određene privilegije. O brojnim tragovima Vlaha stočara svjedoče nazivi katuna i u Gornjim selima kod Berana, kao što su Ursulovac, Babulovac, Bratonjin vrh i Šeovac, čiji su nazivi izvedeni od vlaških imena. Kao najslikovitiji primjer je selo Stari vlah kod Bijelog polja, kao i prezime Starovlah kod Pljevalja, kaže Šekularac i naglašava da se prezime Starovlah i Starovlahović pominju u poveljama već od XV vijeka.
Kada je riječ o toponimima, vjerovatno niko od putnika prolaznika ne bi obratio pažnju na to da su u Bijelicama nazivi Lunjic, Ljug, Verna, Rijen, Trokujev do, Jušin do, Lucinj, i drugi vlaškog porijekla, kao i oni u Cucama: brdo Vlainja, Štek, Sore, Setin, Kabasi, Plate, Antera... Ime Kasanov kraj nastalo je u vrijeme vladike Danila po imenu Vlaha Kasana iz Bajica, a samo ime je romanskog porijekla od riječi Cassamus, objašnjava Šekularac.
Stočar, vlasnik Lukavice: Istražujući tragove Vlaha naš sagovornik je naišao na podatke da je među njima bilo i vrlo imućnih ljudi koji su se obogatili stočarstvom, pa je tako izvjesni Nikša Vlah postao toliko imućan da je njegova bila cijela planina Lukavica. Smatra se da su nazivi Visitor, Durmitor i Komet takođe vlaškog porijeklo, kao i Fundina i Kruse.
„Pretpostavlja se da staro bajičko bratstvo Pime, koje se pominje u „Gorskom vijencu“, ima prezime romanskog porijekla i da su ga prvobitno nosili Vlasi. Zanimljiv je i naziv u Bjelošima i Očinićima- Lašor, kako se zove mrtva voda, i ovaj naziv je ostao od Vlaha, a može se dovesti u vezu sa sa latinskom riječi lacus, što znači vještački bazen“, kaže autor knjige o tragovima Vlaha i ističe da je primjera mnogo i da bi se moglo pričati u nedogled.
Vraćajući se na priču o Radulu Vlahu, Šekularac naglašava da na ovog vlaškog starješinu iz doba Ivana Crnojevića podsjećaju nazivi u Bjelošima: Radulova glavica, Radulov brijeg, Radulovi dolovi i Radulova jama. Predanje kaže da nakon pogibije Radula Vlaha, „koji je ljetovao na Cetinju, a zimovao na Primorju“ dolazi do istrebljenja Vlaha sa Cetinja.
Naš sagovornik objašnjava da su primjeri koje je naveo samo dio iz mnoštva imena u Crnoj Gori, koja podsjećaju na tragove starih naroda i da ima prostora za nova istraživanja. Mnogo je tu nepoznatog, kontroverzi, jednom riječju to je nepregledno polje za istraživače. Bez sumnje tragova Vlaha ima mnogo, pojedina prezimena, na primjer, su se kroz vijekove toliko odomaćila da se smatraju za domaća, a činjenica je da su u bogatoj crnogorskoj političkoj i kulturnoj istoriji nosioci tih prezimena imali važnu ulogu.
Makarijev odlazak u Vlašku: Koliko je naša prošlost isprepletena seobama, koliko se tokom dugih ratova i godina nemaštine na cijelom prostoru Balkana stanovništvo selilo, slikovito potvrđuje podatak da je prvi crnogorski i južnoslovenski štampar Makarije 1496. godine, zajedno sa crnogorskim vladarem Đurđem Crnojevićem, napustio Crnu Goru pred turskom navalom i otišao u Vlašku. „Otišao je upravo tamo jer je za vlaškog vojvodu Radula bila udata Ana, čerka Ivana Crnojevića. Tamo Makarije nastavlja štampanje knjiga početkom XVI vijeka, a 1525 godine postaje mtropolit. Ovaj istaknuti Crnogorac, koji je štampao prije toga knjige u Veneciji i kod nas, pisao je hronike od velike važnosti za istoriju Rumunije, a posljednji podatak o njemu imamao iz 1553 godine“, podsjeća Šekularac.
U knjizi „Tragovi Vlaha u Crnoj Gori“, koja je objavljena na crnogorskom i rumunskom jeziku, naš sagovornik je posebno poglavlje posvetio iseljavanjima Crnogoraca u rumunski Banat. Na pitanje što je uticalo da se Crnogoraci otisnu tako daleko od domovine, Šekularac objašnjava da razloge treba tražiti u ratovima, u nesigurnosti življenja, jer je teritorija Crne Gore bila okupirana. Na Primorju okupacija od Mlečana, Austrougara, Francuza, u unutrašnjosti od Turaka, tako da je opstajalo samo državno jezgro sa Cetinjem.
„U takvim uslovima glad je bila česta pojava, što se vidi iz pisma vladike Petra I iz 1822. godine u kojem piše da je „narod prinuđen od velika glada i tjesnoće rasijati se kuda može“. Stalni sukobi sa Turcima, poslije kojih je ostajala pustoš i nesigurnost stanovništva, uticali su na iseljavanje, tako da su Crnogorci, u tim teškim ratnim, gladnim, godinama, naselili prostor između Temišvatra i Lugoža, i dali mu ime Crna Gora. Govori se o pet opština sa 4000 duša“, kaže Šekularac.
Priča o tragovima Vlaha je u suštini priča o Balkanu i Crnoj Gori na njemu kao stjecištu burne istorije, kao mjestu vječitih sukoba, dolazaka i odlazaka, borbi sa neprijateljem i kratkih predaha u miru. Priča je to o stočarima koji su pred najezdama krenuli iz daleka, tražeći utočište na padinama crnogorskih planina, o Heraku Vranešu, Drakulu i Radulu Vlahu, koji i danas u Bjelošima ima svoj do i svoj brijeg.
Suzana KAPETANOVIĆ
