Amfilohije nije proglasio Njegoša za sveca, no za špijuna! „Tajnovidac“? Kakva je to kovanica zamuzenih pravoslavnih zatucanika. Njegoš je prvi put provaljen na tajnom zadatku protiv Crne Gore: „Pustinjak cetinjski-tajnovidac“ je do sada bio u nas, nešto kao nezapošljen, gotovo „na birou rada“ a pazalje ga je smjestilo u svoj biro za unutrašnja (ne)djela. 
Piše: Mihailo RADOJIČIĆ
Kada se neko otima o vašeg velikana to je dobar znak. Kad je taj mnogo veći od vas, a velikani su mu mnogo manji od vaših, to je još bolji znak. A kada manji, od mnogo većih ne traže ništa - a kamoli da otimaju - to je najbolji znak.
Ali, kad otimači hoće, bez pitanja, da raspolažu vašim državnikom u svoje svrhe, to je za vašu državu najgori znak. Crna Gora je u tom znaku. Njegoš je zarobljen u tuđini i za sada je pritvoru, a ko zna koliko će provesti u „istražnom“ zatvoru.
Igra dva prijestola: Na Cetinju su dva prijestola. Na jednom se promoviše predsjednik države, jednom u pet godina. Na drugom je poglavar SPC koji se promoviše dvadeset godina, svaki dan. Objektivno, Filip je na goroj stolici od Ristove. Ovaj je na boljoj, jer može da odlučuje u Filipovoj državi, bez Filipa koji ne može čak ni da mu osudi, a kamoli osujeti postupke. Taj može, kad mu gođ nampane da se ubrka državi u suverenitet te da joj potcijeni nezavisnost. Država, odnosno predsjednik-pravnik, mu zauzvrat kanonizuje (bespravno) pravo. Institut predsjednika je spušten gotovo na nivo nevladine organizacije: može da bidne, ne mora da znači!“ Amfilohije tako postaje, odjednom i u jednom - Pontifex maximus! On sjedi sigurno na Njegoševoj stolici a predsjednik države jedva prisijeda na svojoj. Nije problem u ustavnoj normi da je crkva odvojena od države, već je problem u neustavnoj praksi da država ne može da se odvoji od izvanje (tuđe) crkve u svojoj zemlji.
Amfilohije je infektivan šire od svoje nacional-teološke zaraze. On je ukvasio u Crnoj Gori nacionalno vjersku svijest i proizveo epidemiju malih partija koje vode računa isključivo o sebi, a uhljebljenje traže u državi. Mada im o glavi radi on ih ipak „okuplja“, gotovo da im je idejni vođa. Iako ne iskazuju njegov ekstremizam, prepoznatljiv je separatizam u odnosu na vjenike koji nijesu partijski određeni. Duh je izašao iz konzerve na Rumiji. Od kada je tu posađena postala je rasadnik vjerske isključivosti. Netolerancija će doći kasnije i natenane.
Proricanje novih zločina: Ovo implicira zaključak da svi Crnogorci koji nijesu u vladajućim partijama završe na golgoti. Važi li isto i za Muslimane koji su Crnogorci, a nijesu Bošnjaci, katolike koji su Crnogorci a nijesu Hrvati, Albance izvan nacional-vjerskih partija, a samo su Malisore i Srbe koji se u smislu državljanstva osjećaju Crnogorcima.
Budući da Amfilohije ne isključuje „nove Srebrenice“, proriče li on to neka nova stratišta tipa internacioanalno-vjerskih Potočara. Ili možda konta, da ih sve potrpa u neki voz za Štrpce, đe će ih likvidirati po pricipu nijesu „naši“. Što se sve iza Rumije valja? Njegoš Ristu ne treba nizašto osim za nove istrage. On ga drukče niti razumije niti tumači. U tom smislu on je na svoju ruku kanonizova Njegoša-Petra II Petrovića, za istragu Crnogoraca i ostalih pripadnika uz Crnogorce. Amfilohije na sramotu vascijele Crne Gore „piše“ novu, inverzivnu Luču mikrokozmu, u kojoj se Gospod povlači pred Sotonom. Zlo pred dobrom. Prevodi filozofiju u praksu. Provodi fenomenologiju duha u prologomenu zla. U Ristovoj „luči“ pobjeđuju - zli dusi. Risto sotono. Od filozofije vladike Rada, ovaj božji pomilovanik, proizvodi nacifašističke derivate vladike Nikolaja Velimirovića. Prema javnom mjenju (?) koje se uporno sondira (u CG), Amfilohije je po popularnosti, koja se uporno objavljuje navodno zarad javnosti, ’’vicepredsjednik’’, tj. prvi do prvoga! Ako taj ima taj rejting u CG vlada pritalaušeni neofašizam, a Risto kad ga vlast već toliko toleriše, koristiti svaku priliku da se iskaže. Crna Gora međutim čeka da isti padne u Srbiji, te o istom trošku propadne u CG. Eto đe nam je suverenitet na sedmu godišnjicu. Ko zna je li prispio i za prvi razred.
SPC principi: Što se tiče vjerske higijene SPC, u kojoj je Njegoš zatočen i prepušten tuđem sudu, ta crkva - odavno ne liči na crkvu. Zato sada vladiku Rada na varakanje kanonizuju da im drži crvene fenjere. Nakončali su ga na ikoni da, kao svetac vodi igru.
Prema tom živopisu više je prispio za bulevarski „Skandal“ no za hrišćanski kanon. Nakarminisali ga, napudrali ga, ucukrili ga, kao da ga udaju za Kačavendu. Skupili mu rilice ka za vjenčanje. I svemu tome država Crna Gora pridržava svijeću, bez riječi, da se bruka ne istuli. Crnogorci bi - kad neće da kažu grdilo za neku grdobu - rekli: ovo je „pazalje bojžje“... I odista jeste! Ovu sintagmu sam čuo u djetinjstvu, i prvi put je sada objavljujem, s povodom!
Crnogorcima pripisuju pronicljivost, ali ovoga puta su je sami sebi otpisali. Nijesu pronikli u suštinu. Amfilohije nije proglasio Njegoša za sveca, no za špijuna! „Tajnovidac“? Kakva je to kovanica zamuzenih pravoslavnih zatucanika. Njegoš je prvi put provaljen na tajnom zadatku protiv Crne Gore: „Pustinjak cetinjski-tajnovidac“ je do sada bio u nas, nešto kao nezapošljen, gotovo „na birou rada“ a pazalje ga je smjestilo u svoj biro za unutrašnja (ne)djela.
Ukoliko ovom komentaru treba pojašnjenje, evo ga! Crna Gora svoj suverenitet gasi ka KAP!!! Kap ne gasi ni MMF, ni Vlada, ni Elektroprivreda! Gasi ga zastarala tehnologija. Zastarela tehnologija (vladanja) prijeti i Crnoj Gori.
