"To bi bilo logično jer bi vrijednost i atraktivnost posla porasla, tako da bismo svi od toga imali koristi. U krajnjem, to bi mogao biti i podsticaj da kroz dogovor konačno riješimo pitanje granice na moru", kazali su iz Ministarstva za Večernji list.
Hrvatska Vlada nedavno je najavila raspisivanje međunarodnih tendera za istraživanje i razvoj domaćih rezervi nafte i plina, ali eksploatacija najbogatijih nalazišta, onih podmorskih smještenih na samom jugu Hrvatske, mogla bi biti blokirana sve dok se ne postigne konačni dogovor o granici na moru između Hrvatske i Crne Gore.
A taj dogovor direktno će, kako navodi list, uticati na raspodjelu potencijalno velikih prihoda od eksploatacije ležišta ugljovodonika koja se u pograničnom području nalaze. Iako se o konkretnim veličinama rezervi tek može spekulisati, iz javno dostupnih podataka o dosad obavljenim istraživanjima može se zaključiti da su one znatne.
Iako ozbiljnija istraživanja ugljovodonika na južnom dijelu istočne obale Jadrana nijesu rađena od 1990. godine, najozbiljnije istražne radove u toj regiji je krajem 70-tih i početkom 80-tih prošlog vijeka sprovodila američka naftna kompanija Ševron /Chevron/. Amerikanci su tada u hrvatskom i crnogorskom dijelu Jadrana sproveli niz seizmičkih snimanja i napravili desetak ispitnih bušotina.
Jedna od najuspješnijih bila je bušotina Južni Jadran 3, smještena tridesetak milja sjeverozapadno od Budve.
Na toj lokaciji otkrivena je prisutnost nafte, ali su količine procijenjene komercijalno neisplativima. Ipak, ključni element pri toj procjeni bila je tadašnja cijena nafte koja se kretala u rasponu od 20 do 40 USD.
Cijena nafte danas iznosi oko 100 USD, a proteklih godina je često premašivala i nivo od 120 USD. Uz današnju cijenu, razumno je vjerovati da bi naftno polje kod bušotine Južni Jadran 3 bilo komercijalno isplativo, ali problem je što se nalazi u neposrednoj blizini današnje privremene crte razgraničenja, koja je ustanovljena međudržavnim sporazumom Hrvatske i Crne Gore još iz 2002. godine.
Na osnovu tog sporazuma, Hrvatska je uspostavila kontrolu nad kopnenom granicom na Prevlaci, ali je na moru uveden privremeni granični režim. Ekspert za međunarodno pravo i nekadašnji šef državne Komisije za granice, Hrvoje Kačić svojevremeno je upozorio da bi Hrvatska, kad bi privremeni režim bio pretvoren u trajno rješenje granice na moru, bila uskraćena za više od 200 kvadratnih kilometara teritorijalnog mora i hiljadu kilometara epikontinentalnog pojasa.
"Sad je jasno da bi crta razgraničenja direktno uticala i na podjelu podmorskih naftnih bogatstava", navodi Večernji list.
Reinterpretacije Ševronovih seizmičkih podataka ležišta Južni Jadran 3 koja je radila britanska kompanija Star Petroleum pokazale su da je ležište znatno veće nego što se prije smatralo, ali i da se sastoji od dvije strukture.
"Manja je direktno ispod bušotine, a veća zapadnije prema hrvatskom teritorijalnom moru. Ne možemo sa sigurnošću reći kolike su te rezerve, ali s obzirom na to gdje se nalaze, rješavanje graničnog pitanja nužan je preduslov da se istraži i eventualno osposobi za proizvodnju", kaže Stanko Kadija, penzionisani geolog Ine koji je godinama radio na istraživanju jadranskih ležišta ugljovodonika.
Izvor: MINA-BUSINESS
