Iz tog se jednog zajedničkog jezika razvilo sedam novih koji su formirali pradavnu euroazijsku "superporodicu" jezika, koji su se potom razgranali u jezike, koji se danas govore od Sibira do Portugala, piše Guardian.
"Sve nacije u Euroaziji mogu svoje pretke pronaći u grupi ili grupama ljudi koji su živjeli prije 15.000 godina, vjerovatno u južnoj Evropi, u trenucima otapanja i povlačenja leda", izjavio je evolucijski biolog Mark Pagel sa sveučilišta Reading.
Lingvisti dugi niz godina raspravljaju o ideji pradavne euroazijske porodice jezika. Ona je smatrana kontroverznom, jer se mnoge riječi prebrzo razvijaju da bi se sačuvalo njihovo porijetlo. Većina riječi ima 50 posto šansi da se potpuno nepovezanim terminom zamijeni svakih 2000 do 4000 godina. Ipak, neke riječi traju puno duže, na primjer, otkriveno je da su često upotrebljavane imenice, brojevi i pridjevi ponekad "preživjeli" desetine hiljada godina prije nego što su zamijenjene drugima.
U posljednjem su istraživanju Pagel i saradnici upotrijebili računarski program koji im je pomogao da predvide riječi koji se mijenjaju toliko rijetko da bi trebale da zvuče slično u svim euroazijskim jezicima. Nakon toga svoj su popis uporedili s "ranim riječima" koje su rekonstruisali lingvisti: "Sigurno je. One za koje smo predvidjeli da će biti slične i bile su slične".
U svojem radu objavljenom u Proceedings of the National Academy of Sciences autori navode 23 riječi koje su iste u barem četiri od spomenutih sedam jezika u "superporodici". U pitanju su najviše one koje se često koriste, kao imenice "majka" ili "muškarac", ali i neke koje su ih iznenadile svojom dugovječnošću: glagol "pljuvati" ili imenica "crv".
"Tu su ipak riječi koje su bile od važnosti tadašnjim ljudima, ali nisam mogao otkriti zašto se toliko održalo 'pljuvanje'. Morao sam odustati, jednostavno nema obrazloženja", objasnio je.
tekst i foto: index.hr
