Ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin, gostujući u emisiji „Usijanje dana“ na srpskoj televiziji „Kurir“, govorio je o kriminalnim grupama u toj zemlji i saopštio da „najveći dio zla koji dolazi u Srbiju je iz Crne Gore, od kavčana i škaljaraca. KiM je dio Srbije, pa ne računam šiptarske klanove. Količina novca koji oni (kavčani i škaljarci) generišu je toliko velika da ovdje lako nalaze vojnike“.
Prošlo je pet dana od Vulinovog gostovanja i skandalozne izjave koja, ukoliko se ne pojasni, može se shvatiti kao prebacivanje odgovornosti za sve što ne valja u toj zemlji na teren Crne Gore.
Stav kriminologa Velimira Rakočevića je da na ovakve izjave crnogorske vlasti ne trebaju da odgovaraju, ne zato što nemaju što da kažu, već zato što nema ko da čuje.
– Ne treba odgovarati na izjave koje u svom sadržaju nemaju argumente, jer onda nemate sa kim ili o čemu da polemišete – jasan je Rakočević.
Ni riječ
I tačno je – niko ni riječ nije rekao. Pet dana niko iz crnogorske vlasti nije našao za shodno da Vulinu objasni da se vođe ili članovi organizovanih kriminalnih grupa ne mogu posmatrati lokalno, po mjestima rođenja, adresi stanovanja ili mjestima gdje sprovode prljave poslove. Sa pozicije ministra unutrašnjih poslova, Vulin bi morao da zna da se kriminal sagledava šire i da nema mjesta politizaciji koja se očito sprovodi kako kome odgovara u datom momentu.
Koordinator za nacionalnu bezbjednost Dritan Abazović nije odgovarao na pozive Pobjede, te nas je uskratio komentara na Vulinove navode. Izostao je i odgovor ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića, kojeg smo takođe pitali da prokomentariše Vulinovu izjavu.
Za kriminologa Rakočevića nije sporno što je izostala reakcija nadležnih, ali samo ako oni polaze ,,od toga da je bespredmetno odgovarati na neutemeljene i činjenično nepotkrijepljene optužbe“.
– Radi se o, najblaže rečeno, neopreznoj izjavi i tako nešto može saopštiti samo neko ko ne vodi računa o stvarnosti. Razlog takvom pristupu može biti nepoznavanje ove problematike ili odsustvo dobre namjere – smatra Rakočević.
On pojašnjava da izjava dobija na težini i zbog toga što dolazi od visokog državnog zvaničnika susjedne države.
– Naravno da nema nikakvog osnova ovakva izjava budući da svaka ozbiljnija analiza može ukazati na potpuno drugačiju situaciju, odnosno da je najmanje ,,zla“ dolazilo iz Crne Gore. Sagledavanjem stanja i kretanja kriminaliteta na našoj teritoriji, naročito u dijelu učinilaca krivičnih djela, veliki broj delinkvenata dolazi iz inostranstva što dovoljno govori o neutemeljenosti ove izjave – kazao je Rakočević.
Dodaje da savremeni kriminal odavno ne poznaje granice među državama u nastojanju da protivpravne aktivnosti uspostavi i proširi na svim kontinentima ne birajući sredstva i da je zbog toga pogrešno vezivati kriminal za bilo koju državu pojedinačno, jer se ne može sporiti činjenica da se radi o globalnom problemu.
Rakočević ocjenjuje da iako nije eksplicitno saopšteno, ovakva izjava srpskog zvaničnika direktno targetira naše bezbjednosne službe koje su, kako je kazao, očigledna meta u ovom slučaju.
– U svim modernim državama službe bezbjednosti su odgovorne za stanje u oblasti suzbijanja i prevenciji kriminaliteta i to niko ne može relativizovati. S druge strane, odgovornost postoji u onim slučajevima kada se nezakonito i neprofesionalno vrši dužnost, što se ne može reći za crnogorske bezbjednosne službe – tvrdi naš sagovornik.
Van crnogorskih granica
Pojašnjava da ne postoji unutrašnja i spoljna odgovornost upravo zbog toga što su naše službe djelovale profesionalno i odgovorno u skladu sa najvišim standardima.
– Pouzdano mogu reći da makar od osamdesetih godina prošlog vijeka do danas, uvijek je postojao trend napuštanja naše teritorije od strane nosilaca kriminalnih aktivnosti koji su rođeni u Crnoj Gori ili kada se radilo o strancima koj su pokušavali da razviju kriminalne aktivnosti na ovom prostoru, usljed toga što im država nije pružala utočište jasno stavljajući do znanja da nemaju šta da traže, pa su bili prinuđeni da krenu u potragu za nekim drugim destinacijama za svoje nezakonite radnje. Mapiranje kriminaliteta nepobitno govori o tome da Crna Gora nije izvor kriminala i da se sve složenije kriminalne operacije odvijaju izvan crnogorskih granica – naglasio je Rakočević.
Dodaje da je na suzbijanju organizovanog kriminala u našoj zemlji ostvaren značajan napredak prelaskom sa tradicionalnih na proaktivne oblike policijsko-tužilačkih aktivnosti, o čemu svjedoče između ostalog i brojna spriječena najteža krivična djela od kojih je posljednji slučaj – spriječena likvidacija državljanina Srbije u Tivtu.
– Crna Gora kao ozbiljna država i naši istražitelji u suprotstavljanju ovim opasnostima djeluju isključivo u skladu sa priznatim standardima. Podsjećam da je naša država ratifikovala sve najvažnije međunarodne i evropske dokumente iz ove oblasti i uspostavila sveobuhvatan pravni okvir za efikasno suzbijanje najtežih oblika kriminala transnacionalnog organizovanog tipa – naveo je Rakočević.
Prema njegovim riječima, kada je riječ o institucionalnom aspektu u prethodnom periodu niko kredibilan nije mogao dovesti u pitanje postojanje političke volje oficijelnih struktura da se svim kapacitetima suprotstave kriminalitetu.
– To se ogledalo kroz istrajnu implementaciju propisa i jačanje institucija. Formiranje specijalizovanih organa kao što je Specijalno državno tužilaštvo, Specijalni policijski tim, ASK i drugi kao i specijalizacija kadrova za borbu protiv organizovanog kriminala dobila je trajni karakter. Država je uložila velika sredstva u opremu i infrastrukturu kako bi odgovoriila na sofisticirane metode i tehnike koje koriste kriminalne organizacije – kazao je Rakočević.
On je mišljenja da se sa sigurnošću može reći da su naši nadležni organi napravili velike iskorake u dijelu usavršavanja metoda i tehnika suzbijanja organizovanog kriminaliteta naročito u dijelu specijalnih istražnih metoda, sprovođenja kompleksnih istraga i slično.
- Važno je naglasiti da smo odavno osigurali kontinuiranu borbu protiv svih oblika kriminaliteta i dokazali da je čak i transnacionalni organizovani kriminalitet moguće držati pod kontrolom uz jedinstveno postupanje i intenzivnu saradnju svih nacionalnih, regionalnih i međunarodnih aktera – zaključio je Rakočević.
,,Najveće zlo“
Samo dva dana prije Vulinovog gostovanja na srpskoj televiziji, u kojoj je ,,najveće zlo“ locirao u Crnoj Gori, od kavčana i škaljaraca, naši istražitelji na našoj teritoriji evidentirali su četiri srpska državljanina, sa debelim dosjeima – vođu navijača Partizana Veljka Belivuka, zvanog Velja Nevolja, Marka Miljkovića, Lazara Ilića, koji se potraživao zbog ubistva Aleksandra Šarca u TC Ušće i Strahinju Savića.
Prema pisanju srpskih medija, dosjei sve trojice puni su raznih krivičnih djela. Pažnju javnosti, Belivuk je prvi put privukao 2016. kada je sa Darkom Ristićem napao direktora FK Partizan Miloša Vazuru i njegovo obezbjeđenje. Napadači su brutalno pretukli člana obezbjeđenja i vozača.
Sa tužilaštvom je sklopio sporazum o priznanju krivičnog djela i osuđen je na godinu kućnog zatvora. Belivuk se teretio da je učestvovao u ubistvu Vlastimira Miloševića u januaru 2017. godine. U trenutku ubistva Miloševića, Belivuk je trebalo da bude u kućnom zatvoru na koji je osuđen zbog prebijanja pripadnika obezbjeđenja direktora FK Partizan. On je, međutim, bio na slobodi pošto presuda nije stupila na snagu.
Belivuk je više puta osuđivan i to za nasilničko ponašanje i nanošenje teških povreda. Bio je prijatelj i najbliži saradnik Aleksandra Stankovića zvanog Sale Mutavi koji je ubijen u oktobru 2016. godine. Stanković je, inače, bio osuđen kao vođa grupe koja se bavila trgovinom narkotika, ali kaznu nikada nije odslužio.
Kako pišu srpski mediji, Ilić se teretio da je kao maloljetnik izbo muškarca nožem, počinio krađe, razbojništva, nelegalno držao oružje, a u Crnoj Gori je, kako sumnjaju crnogorski istražitelji, planirao da ubije Budvanina Marka Ljubišu Kana, što je spriječeno pravovremenom reakcijom crnogorskih bezbjednosnih službi.
Posljednjih godina crnogorski istražitelji spriječili su više likvidacija i intenzivno radili na razbijanju klanova na nacionalnom i međunarodnom nivou. Operativnim radom došli su do informacija da se u dva primorska grada spremaju likvidacije. U petak su, kako inspektori sumnjaju, u Tivtu planirane likvidacije Beograđana Belivuka i Miljkovića. Istog dana u Budvi su lisice stavljene srpskim državljanima Lazaru Iliću i Strahinji Saviću zbog planiranja ubistva Budvanina Marka Ljubiše.
Prije skoro 18 godina u Srbiji je ubijen premijer Zoran Đinđić i za taj atentat optuženi su članovi ozloglašenog zemunskog klana, koji je postojao prije škaljaraca i kavčana, a blisko sarađivao sa surčinskim.
Hicima iz snajpera ,,hekler i koh“ ubijen je Đinđić, na ulazu ispred zgrade Vladu Srbije. Na prijedlog vlade donijeta je odluka o uvođenju vanrednog stanja i izvedena je najveća policijska akcija u istoriji Srbije, kodnog naziva ,,Sablja“.
Istog dana kada je ubijen Đinđić, srpski zvaničnici saopštili su da iza atentata stoji zemunski klan i njegove vođe - Milorad Luković Legija, Dušan Spasojević Šiptar i Mile Luković Kum.
Pored ove trojice, MUP Srbije je odmah izdao poternicu i za članovima njihove bande među kojima su Dejan Milenković Bagzi, Vladimir Milisavljević - Vlada Budala i Sretko Kalinić, zvani Zvijer.
Nakon što su procesuirane vođe zemunskog klana, vođstvo preuzima Beograđanin Luka Bojović, za kojeg dobro obaviješteni izvori iz bezbjednosnih službi tvrde da sarađuje sa škaljarskim klanom. Bojović osim sa škaljarcima sarađuje i sa kriminalnom grupom iz Budve i Bara. Najodaniji vojnici su mu bili pokojni Luka Đurović, Alan Kožar i Igor Dedović.
Luka Bojović izdržava zatvorsku kaznu u Španiji gdje je osuđen na 18 godina zatvora zbog organizovanog kriminala. Uhapšen je u Valensiji, u februaru 2012. godine. Za falsifikovanje isprava izrečena mu je kazna od tri godine zatvora, za zločinačko udruživanje pet, a za posjedovanje oružja deset godina zatvora. Iako se dovodio u vezu sa ubistvima u Srbiji i pokušajima ubistava, nije bilo dokaza za te optužbe i Bojović je oslobođen.
Poslove Bojovića preuzeo je njegov bliski saradnik Filip Korać.
Ni drugi kotorski kriminalni klan ne djeluje samostalno, već uporište ima u srpskom podzemlju sa grupom Dejana Stojanovića Keke. Stojanovića srpske bezbjednosne službe targetiraju kao vođu beogradskog klana koji ima prevlast u švercu droge. Tamošnji istražitelji godinama su ga povezivali sa raznim krivičnim djelima, ali u toj zemlji osuđen je samo za krađu i ta presuda je zastarjela.
Kako je pisao srpski Blic, Kekina grupa osnovana je devedesetih godina, a preporuke za članstvo su bile da imaju što više krivičnih djela iza sebe. Prioritet su imale osobe koje su bile brutalnije u izvršenju likvidacija.
Nijedna država nije pošteđena
Prema riječima našeg sagovornika, kriminologa Velimira Rakočevića, kriminalitet je odavno prerastao lokalne okvire kao i njegovi nosioci.
– Dovoljno je samo ukazati na pojedine tipologije savremenog kriminaliteta kao što su internacionalni organizovani kriminalitet, transnacionalni organizovani kriminalitet, multinacionalni organizovani kriminalitet, globalni organizovani kriminalitet, organizovani poslovni kriminalitet i slično i samo konstatovati činjenicu da su mjesto rođenja ili adresa stanovanja irelevantni u smislu posmatranja ovog kriminalnog fenomena kao univerzalne pojave za koju ne postoje barijere. Ne zvuči nimalo ohrabrujuće ako kažem da ne postoji ni jedan kontinent ili država u svijetu koja je pošteđena od djelovanja pripadnika organizovanog kriminala – kazao je Rakočević.
Nekad jedan, sad dva zaraćena klana
U ratu dva zaraćena klana iz Kotora – škaljarskog i kavačkog – ubijeno je više od 40 osoba. Prva žrtva u sukobu ova dva klana bio je Goran Radoman (37) sa Cetinja koji je ubijen 15. februara 2015. u podzemnoj garaži na Novom Beogradu, koji je, kako tvrde istražitelji, ukrao 200 kilograma kokaina iz stana u Valensiji. Ubica je u njega ispalio 25 metaka i Radoman nije imao nikakve šanse da preživi.
Kao vođe kavačkog klana istražitelji su označili Radoja Zvicera i Slobodana Kašćelana, a škaljarskog braću Igora i Jovana Vukotića.
