Od kad je potpisan Briselski sporazum 2013. godine, Zajednica srpskih opština se predstavlja kao “uslov svih uslova” srpske strane u pregovorima sa Prištinom i velika pobjeda ovdašnje vlasti. Sedam godina kasnije, od te “pobjede” naša država nije dobila ništa – prištinska strana poručuje da je ZSO nezakonit i da njihov Ustav ne dozvoljava takvu zajednicu, a i iz Evrope stižu poruke da će ona biti formirana, pošto naša država potpiše pravnoobavezujući sporazum sa predstavnicima Kosova.
Podsjetimo, neposredno pred sastanak sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, specijalni predstavnik EU za dijalog između Beograda i Prištine Miroslav Lajčak boravio je u posjeti Prištini, a nakon susreta sa tamošnjim zvaničnicima je izjavio da će ZSO biti biti formirana nakon tek konačnog sporazuma dvije strane.
Istog dana, njemački ambasador u Srbiji Tomas Šib je istakao da je teško zamisliti da dvije zemlje prisupaju Evropskoj uniji bez međusobnog priznanja.
Da sve ide ka tome da Srbija, makar implicitno, prizna Kosovo, smatra i Dejan Bursać sa Instituta za političke studije. On navodi da prestavnici Prištine nikada neće prihvatiti postojanje srpske zajednice na njihovoj teritoriji.
“Mislim da Kosovo nikada neće pristati na to. Oni su već jasno rekli da je to u suprotnosti sa njihovim Ustavom i da je tamošnji Ustavni sud poručio da je takva zajednica nezakonita. Njihova je bojazan da će ZSO biti država u državi i da će je kontrolisati Srbija”, kaže Bursać.
S druge strane docent na Fakultetu političkih nauka Dušan Spasojević naglašva da je Lajčakova izjava različita od svega što se do sad moglo čuti od predstavnika EU, ali da ipak treba sačekati sa zaključkom da je došlo do promjene u stavovima evropskih predstavnika.
“Možda je njihova procjena da se zajednica ne može formirati dok ne dođe do pravnoobavezujućeg sporazuma, jer očekuju da će se on potpisati u veoma kratkom roku. Vjerovatno je riječ o pritisku da se obje stvari završe što brže, jer nema vremena da se prvo obavi posao oko jedne, a potom oko druge stavke”, napominje on.
Prema njegovim riječima, za srpske interese ne bi bilo dobro da ZSO bude dio istog dogovora koji bi podrazumijevao pravnoobavezujući sporazum Beograda i Prištine.
“To bi bilo nepovoljno, jer funkcionalnost zajednice bi prethodno morala da se dokaže, a onda da se krene u dalje aranžmane. Na taj način ZSO bi bila ohrabrenje kosovskim Srbima da će njihova prava biti zadovoljena u tom nekom novom sistemu”, objašnjava on.
Pobjeda u Briselu – besmislena priča
Sagovornik portala Nova.rs navodi da interpretacije predstavnika vlasti kako su odnijeli pobjedu i sačuvali srpske interese tokom pregovora u Briselu, Vašingtonu, zapravo najobičniji politički marketing.
“Zajednica srpskih opština je 2013. godine predstavljena kao težnja naše vlasti da prvo diskutuje o pravima srpske nacionalne manjine, a onda tek o drugim pitanjima. Očigledno da se to sad neće desiti. Poslije sedam godina, priča oko zajednice djeluje skroz neizvjesno”, navodi Spasojević.
Bursać dodaje da je Vučić tokom svih pregovora tražio stavke kojim bi eventualno opravdao potpisane sporazume, te da ga ne iznenađuje što sve predstavlja kao veliki trijumf.
“Vučić mora da nađe nešto čime će da opravda sporazume, a da to ne bude da su ga pritisli i da je on morao da popusti. On sve predstavlja kao svoju pobjedu. Što se tiče pobjede u Briselu i Zajednice srpskih opština – ona je u ovom trenutku nerealna i isključivo službi predstavnicima srpske vlasti kad pokušavaju da opravdaju svoje pozicije u pregovorima”, zaključuje Bursać.
