Mislio sam da u ovome tekstu pišem o vrhuncu zločina velikosrpske ideologije – genocidu u Srebrenici, ali avaj, crnogorska politička zbilja umije da u samo 48 sati izbljuje toliko drugih tema koje treba detaljno obraditi.
Vučićevi zastupnici i oni koji im se dive i pokorno ih slušaju uspjeli su da kroz dva dana unište sve ono za šta se mukotrpno radilo, a to je formiranje kakve takve vlade koja bi Crnu Goru uvela u Evropsku uniju u tom brzom vozu koji je naletio sticajem, po ukrajinski narod nesrećnih, okolnosti.
Od početka sunovrata zvanog 30. avgust bilo nam je jasno da je Abazoviću veoma udobno u krilu samoproglašenih četničkih vojvoda koji su fronta viđeli taman koliko li je i on sam. Očigledno da ga ta ljubav nije nikad napuštila, pa bi rado da joj pohrli opet.
Zli i naopaki još jednom dovode Crnu Goru na rub propasti
Jednostavno, što je bolje u uništavanju jedne države no kad imaš interesom uvezane prijatelje sa kojima do cilja dolazite mnogo brže zajedno. Nebitno što su frontovci dokazana ruska ispostava u Crnoj Gori i zakleti neprijatelji crnogorske nezavisnosti, a ti si išao po Ukrajini obučen kao Rambo, ispunjavajući još jedan dječački san da budeš ratnik, i prosipao priču o nekakvoj podršci Ukrajincima u borbi protiv Rusa.
Istorija je majka znanja, no pominjući je rizikujem da postanem predmet nove dubokoumne analize u izdanju Vijesti. A i premijer je protiv istorije. Čuš što će nam istorija, da nas svađa i dijeli.
Posljednjih par dana provodim u Potočarima okružen majkama Srebrenice i pričaju mi o tome koliko su članova familije izgubile i koliko ih je jada ubilo da dođu do pravde. Ne znam kako sad da im kažem da četnici ne postoje, jer tako vele Dritan i njegovi analitičari?
Vjerujem da će naš vaskoliki pomiritelj pokušati da pomiri i te majke sa koljačima njihove đece koji slobodno šetaju po Bratuncu. Da im on i ekipa stručnjaka za crnogorski nacionalizam objasne da četnici ne postoje.
Mada naći će se u problemu, jer ako četnici ne postoje kako premijer i njegovi poručeni pisci tvrde, onda ispada da su Srebreničani sami sebe zaklali? Ili možda da krivimo crnogorski nacionalizam budući da je postalo popularno kriviti tu izmišljenu frazu za sve neuspjehe URE i sve lične frustracije njenog lidera i vlasnika.
Izmišljenoj tezi o crnogorskom nacionalizmu posvećuje se i cijela naslovna strana, kao podrška i kao utočište u trenucima kad se država nalazi na rubu propasti zbog diktatorskog ponašanja njenog premijera. Da se spasi što se spasiti može i da se servira lako varljiva hrana nosiocima koeficijenta inteligencije 86.
Pop Dukljanin u svom Ljetopisu iz 12. vijeka kaže da u Duklji od davnina postoji ''zla Raška struja''. Gotovo hiljadu godina nakon, zla Raška struja i dalje postoji i ovoga puta djeluje putem Abazovića i njegovih svojevoljnih odluka i želje da bude crnogorski kolonijalni upravitelj.
Nego, opet ogrezoh u istoriju koju negativni likovi ove naše tragedije toliko mrze. Zašto? Očigledno jer je istorija učiteljica života, a u istoriji se pronalaze budući da ''smo vazda imali neke nesrećne izdajnike'', kako je volio da kaže pokojni Novica Vujičić.
U jednom danu imamo tekst kojem je kao cilj da podigne rejting URI i sve one koji ne prihvataju izdaju Crne Gore okarakteriše kao izdajnike; kuknjavu URE, Fronta i SNP-a za propalim evropskim putem države, koji u njihovoj izvrnutoj političkoj stvarnosti, uništavaju crnogorski nacionalisti; potom plač cetinjske ekspoziture Crkve Srbije da se ne ''odoli pritiscima'' crnogorskih nacionalista; saopštenje njenog dostavljenog šefa koji opet jeca o ugroženosti; i za vrhunac čaršijsku priču da su ''patriote'' uspjele da naćeraju Sergeja Ćetkovića da otkaže koncert u Nikšiću!
I to sve u jednome danu!
Od početka sunovrata 30. avgusta bilo nam je jasno da je Abazoviću udobno u krilu samoproglašenih četničkih vojvoda
Znam da im je vazda teatralnost bila slabija strana, ali ako su već krenuli sa ovakvim akcijama savjetujem im da unajme dobrog reditelja.
Bilo kako bilo, zli i naopaki još jednom dovode Crnu Goru na rub propasti. Upotrijebio bih termin novi Fatići, ali ću i tu izbjegavati odlazak u istoriju. Nebitno što je i Miško Perović koristio istu komparaciju sa Savom Fatićem onda kada je htio da predstavi Slavka Perovića kao izdajnika kada je radio mnogo blažu stvar od onoga što danas radi URA.
Na kraju krajeva, ne treba više ni koristiti Sava kao primjer. Mislim da su ovi davno premašili Fatićeve domete kad je izdajstvo u pitanju.
Na koncu, svakako je razumljivo da je one koji bi da satru Crnu Goru strah od umišljenog crnogorskog nacionalizma. Jer, crnogorski građani, ne nacionalisti, su im trn u oku i jedina prepreka u toj fukarskoj zamisli. I najveća prijetnja pljački crnogorske kulturne baštine koju su pripremili da izvrše.
U tome je suština ovih koordinisanih napada koji su, vjerujem, samo početak. Jer premijerej pokušava da svoju izdajničku ekipu predstavi stranim diplomatama kao jedinu zdravu priču u Crnoj Gori, zbijenu između dva nacionalizma. Da se oporavi strana podrška koja je totalno pokidana nasilnim izglasavanjem takozvanog ugovora. Srećom, uvjeren sam da su i stranci konačno shvatili da su mjesecima odgajali čeda, zla i naopaka.
