Da taj privid živi i traje u Crnoj Gori, radi lakšeg zbunjivanja neznavenog građanstva i "vjernika", vješto se brinuo, sada pokojni mitropolit Amfilohije, koji je sam i lično uživao autonomiju unutar svoje crkve.
Njegovim odlaskom na onaj svijet, svakome mora biti jasno da te autonomije nikada nije ni bilo i da je nikada neće biti.
Zato je sada važno znati da je potpisivanje temeljnog ugovora sa SPC, pravni posao sa INOSTRANIM (međunarodnim) ELEMENTOM, kojim država Crna Gora preuzima značajan broj obaveza prema toj stranoj crkvi. Samim tim, ovakav ugovor ne može potpisati VLADA, bez prethodne saglasnosti (odluke) PARLAMENTA.
1
Da bi neke stvari shvatili do kraja i bez nedoumica, citirat ću vam čl. 11 Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama, Republike Srbije, koji glasi:
"Srpskoj pravoslavnoj crkvi priznaje se kontinuitet sa pravnim subjektivitetom stečenim na osnovu Načertanija o duhovnoj vlasti (Odluka Narodne Skupštine Knjažestva Srbskog od 21. maja 1836. godine) i Zakona o Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi (Službene novine Kraljevine Jugoslavije broj 269/1929).
Srpska Pravoslavna Crkva ima izuzetnu ISTORIJSKU, DRŽAVOTVORNU I CIVILIZACIJSKU ULOGU U OBLIKOVANJU, OČUVANJU I RAZVIJANJU IDENTITETA SRPSKOG NARODA"
Ako iz citiranja ovoga člana Srpskog zakona nekome nije jasno koliki kontinuitet država Srbija priznaje SVOJOJ crkvi i koja je prava i osnovna uloga Srpske crkve u CG, nikada mu neće ni biti jasno.
Važno je ovo znati!
