Tokom velikog požara u hrtavskom Omišu, Petra Špehar bila je među 15 ljudi koji su zatekli u najudaljenijem dijelu starog sela u Lokvi Rogoznici. Ona je za Index.hr opisala je noć tokom koje su ostali odsječeni vatrom, bez mogućnosti evakuacije i, kako tvrdi, bez pravovremenog upozorenja i jasnih uputstava službi.
"Preživjeli smo najgoru noć našeg života. I nije nas spasio sistem, spasili smo se sami. Svih nas 15 iz najudaljenije tačke starog sela u Lokvi Rogoznici“, kaže Špehar.
Kaže da bi se uspjeli evakuisati da su na vrijeme dobili upozorenje. Kada su shvatili koliko je situacija ozbiljna, put je već bio zatvoren i više nijesu mogli otići.
"Da je nas 15 dobilo poruku upozorenja, stigli bismo da se evakuišemo, a ovako nas je dočekao zatvoren put i nemogućnost prolaska. Nas 15 u panici i sa pozivima prema 112 koji nam je u jednom trenutku blokirao brojeve, a kad smo ih dobili, savjet je bio: ‘Držite se dalje od plamena’. Top“, opisuje Špehar.
Među njima su bili i stariji susjedi koji su, kaže, očekivali da će dobiti zvanično uputstvo za evakuaciju.
"Naši susjedi u osamdesetim godinama života čekali su poziv za evakuaciju jer vjeruju sistemu. Poziv nije stigao, a njihov auto je izgorio“, kaže.
"Neki paralizovani od straha, neki u molitvi"
Kad više nijesu mogli otići, pokušavali su da spasu kuće onime što su imali. Vodu su vadili iz bazena i gasili oko sebe dok se vatra sve više približavala.
"Ne znam kako bih pretočila u riječi situaciju sa kojom smo se suočili. Znam samo da nas je vatra opkolila, da smo ručno iz bazena izvukli dvije trećine vode i pokušali spasiti što se spasiti dalo“, opisuje Špehar.
U jednom trenutku postalo je preopasno ostati napolju pa se svih 15 sklonilo u kuću jednog od susjeda.
"U jednom trenutku postalo je preopasno pa smo ostali u kući, neki paralizovani od straha, neki u molitvi, neki pod naletom adrenalina i luđačkom hrabrošću“, kaže ona.
U kući su zajedno dočekali prolazak najgoreg naleta požara. Špehar posebno pamti trenutak tišine nakon što je prošao najjači talas požara.
"Tišina koja je nastala nakon što nas je vatrena oluja prešla bila je najljepša i najodvratnija tišina u isto vrijeme. Ostali su otvoreni plamenovi od nekoliko metara koji nijesu bili ništa u poređenju sa vatrenom olujom koja je prethodila“, opisuje.
Kad je najgori nalet prošao, ponovo su izašli i nastavili gašenje.
"Misli su se razbistrile i krenuli smo dalje sa gašenjem vodom iz bazena. Spasili smo sve kuće u našem okruženju, osim jedne. Sami“, kaže Špehar.
Špehar kaže da razumije da su vatrogasci i druge službe te noći branili mnogo veće područje i da je požar ugrožavao veliki broj ljudi. Ono što ne može razumjeti jeste da, kako tvrdi, u najkritičnijim trenucima nijesu dobili jasna uputstva.
"Jasno mi je da smo ‘zaboravljeni’ jer je vatra prijetila mnogo većoj populaciji od nas 15, ali da nikoga nije bilo na vezi da nas upozori, da nam da jasna uputstva, da nas smiri, da nas utješi… e to ne razumijem“, kaže ona.
Jedine konkretne savjete u tom trenutku, tvrdi Špehar, dobijali su telefonom od prijatelja iz HGSS-a Bjelovar.
"Jedini iz ‘sistema’ sa konkretnim uputstvima bio je naš dobar prijatelj iz HGSS-a Bjelovar koji nas je telefonom savjetovao i spasio nam glave“, govori.
"Prvi se pojavio volonter Crvenog krsta"
Nakon što je najgora opasnost prošla, do njih su počeli dolaziti ljudi spolja. Prvi je, prema njenom svjedočenju, stigao volonter Crvenog krsta sa vodom.
"Prvi iz ‘sistema’ koji se pojavio u našem dijelu sela bio je volonter Crvenog krsta koji je donio vodu uz riječi: ‘Nijesam ovdje očekivao nikoga živog’. Nekoliko sati kasnije došla je i policija da popiše mrtve. I vratila se praznog spiska", ispričala je ona.
Kritikovala i ono što se dešavalo nakon požara
Špehar je u objavi kritikovala i događaje koji su, prema njenom svjedočenju, uslijedili nakon požara. Tvrdi da je njihov dio sela sljedećeg jutra ostao zatvoren te da su radnici puteva čistili područje prije dolaska političara. Navela je i da su vatrogasci kasnije na benzinskoj pumpi morali čekati na točenje goriva dok su se drugi ubacivali preko reda.
"Poremećeni protokoli i prioriteti su nam u pedigreu“, zaključila je.
U izjavi za Index Špehar je željela da naglasi i pomoć koju su mještani dobili u danima nakon požara. Dva dana kasnije, kaže, vatrogasci DVD-a Omiš obišli su njihove najstarije susjede.
"Objasnili su situaciju i rekli da je bilo previše rizično doći do nas. Ali barem su došli“, kaže Špehar.
Posebno je zahvalila volonterima i službama koji su im pomagali nakon požara.
"Pohvalila bih volontere Crvenog krsta koji su svakodnevno donosili vodu, kao i radnike HEP-a koji neumorno rade ovih dana kako bismo što prije dobili struju, a time i vodu. Hvala i lokalnom HGSS-u što su nam dostavili hranu dok je put bio blokiran“, rekla je za Index.
Kaže da je kroz njihov dio sela u danima nakon požara prošlo mnogo ljudi koji su pomagali kako su znali i mogli. Susjedima kojima je automobil izgorio u međuvremenu je stiglo novo vozilo.
"Mnogo je divnih ljudi prošlo kroz naš, od sistema zaboravljen, kraj, pa je tako i susjedima stigao novi automobil i na tome veliko hvala“, kaže ona.
0
