Predstava “Žena od prije” Rolanda Šimelfeniga, u režiji Damjana Pejanovića i produkciji Večernje scene Gradskog pozorišta Podogorica, biće premijeno izvedena u utorak, 11. novembra u 20 časova u Velikoj sali KIC-a “Budo Tomović".
Dramu savremenog njemačkog autora odlikuje nelinearna dramaturška struktura u kojoj se vremenske ravni - prošlost, sadašnjost i budućnost - ne smjenjuju sukcesivno, već se istovremeno prožimaju. Scene se ponavljaju, presavijaju, nastavljaju u „međuvremenu“, stvarajući osjećaj stalne prisutnosti onoga što je bilo i onoga što tek dolazi.
Režiser Pejanović ističe da njegovo čitanje komada polazi od ideje da „vrijeme nije linija, nego krug“.
“Ono polazi od uvjerenja da čovjek ne može zakoračiti u budućnost dok ne razriješi ono što ostaje nerazriješeno u prošlosti. Riječi i obećanja, jednom izgovoreni, ne nestaju — oni nastavljaju da egzistiraju kao nevidljivi dugovi koji čekaju da budu podmireni. U tom smislu, Žena od prije je predstva o odgovornosti prema onome što smo izrekli. Rediteljski pristup zasniva se na preplitanju vremenskih slojeva, gdje se stvarnost i sjećanje ne razlikuju po formi, već po intenzitetu. Prostor postaje polje sudara između neispunjenih riječi i pokušaja da se pronađe izlaz iz njihove mreže. Jer, sve dok obećanja ostaju otvorena, prošlost ne prestaje da kuca na vrata. A kako bi rekao narod - ko ne plati na mostu, platiće na ćupriji”, kazao je Pejanović.
Dramaturškinja je Stela Mišković, scenografiju je uradio Nikola Toromanov, kostime Lina Leković, muziku Vjera Nikolić, a scenski pokret Tamara Vujošević-Mandić.
Govoreći o drami, Mišković navodi da Šimelfenig briše granicu između prošlog i sadašnjeg, stvarajući prostor u kojem riječ postaje „ugovor, zakletva, okidač“.
“Sve što izgovorimo jednom, iako nestane u zraku, ne nestaje iz svijeta. Riječi imaju težinu, ali i kratkoću daha. One prizivaju svijet, uspostavljaju odnose grade stvarnost. Ali što ako te riječi, jednom izgovorene, nikada ne prestanu da djeluju? Što ako se svaka rečenica vraća po svoje značenje, godinama kasnije, u nekom drugom vremenu i pod drugim okolnostima? U drami „Žena od prije” Rolanda Šimelfeniga riječ nije samo sredstvo komunikacije — ona je ugovor, zakletva, okidač”, ističe ona.
Kako dodaje, Šimelfenig briše granicu između prošlog i sadašnjeg, između realnog i mogućeg. Vremenska linija se, kaže, presavija, prizori se ponavljaju, likovi se ogledaju u sopstvenim riječima.
“Svaka replika odzvanja kao eho onoga što je nekad izrečeno, a sada traži svoje ispunjenje. U tom prostoru - između rečenog i učinjenog - otvara se pitanje odgovornosti. Da li naše riječi imaju rok trajanja? Da li postoji trenutak kad prestajemo biti odgovorni za ono što smo rekli - ili svaka riječ koju izgovorimo postaje duh koji nas jednom mora pronaći? Da li nas prošlost oslobađa ili nas samo podsjeća da ništa izrečeno ne može biti povučeno? U ovom komadu, riječ nije znak prolaznosti, nego dokaz postojanja. Ona traje duže od osjećanja, duže od vremena koje ju je proizvelo. Možda je zato scena prostor u kojem se prošlost vraća - ne da bi nas podsjetila na ono što je bilo, nego da bi nas pitala: jesmo li još uvijek isti ljudi koji su to rekli”, ističe Mišković.
U predstavi igraju: Goran Slavić, Maja Šarenac, Ana Vujošević, Luka Stanković, Marina Pavlović
Reprizno izvođenje je 12. novembra u 20 časova takođe u Velikoj sali KIC-a “Budo Tomović".
