"Dragi profesori i profesorice, dragi studenti, drage radnice i radnici ne dozvolite da nedostatak plata učini da naša đeca ne uče svoj jezik. Bez jezika nas više nema. Poštovanje za vaš trud i pregalaštvo, poručio je na Facebooku, u objavi u kojoj apeluje da spasimo crnogorski jezik", piše on.
Njegovu objavu prenosimo u cjelosti:
Pišem onima koji odlično razumiju ono što pišem! Pogotovo vama - što volite to što činim. Drugima što im smetaju moja slova i koji su tu, po ko zna čijem zadatku, ovaj put neću reći ništa!
Imah sreće da me pjevaju na trgove! Dok muvaju đevojke! Da me slušaju dok vode ljubav! Dok se vjenčavaju. Dok praviše đecu. I ta me đeca sad pjevaju! Citiraju ove i one rečenice ili stihove, i svojim i tuđim ženama. Ko slave slavi uz moje stihove se hrani. Pjevah slobodu, pjevah gradovima, pjevah ljudima koji znaju đe izlazi i zalazi sunce. Kako ja volim naše Sunce.
Kome valjah i ko me po leđa počeša, reći ću danas…pa crka ujutro! Ne mogu više slušat:
“ Neka Zeko, grdno je vrijeme”.
Jebeš slova koja ćute u paśe vrijeme.! A oprostite što se umorih da vam jutra ne počinju mojim slovima. Ima ih, ali su tužna, a ja ne želim da vam kvarim dane. Neka to ostane uloga za smrad koji se širi.
Naučen od malena da pišem ka' što govorim. Ovi momenat ću iskoristiti da rečem da su Malom Princu ugazili njegovu Ružu.
Samo se mi molimo pod Nebo i što nam fali? Naš ikonostas je naljepši na svijet, iako smo u naše mogli odavno ući! Branimo ono što se vazda branilo, jer u ovi krš nije ništa drugo no Crna Gora. Ko zaboravi ono što je različito od drugih jezika koje dobro razumijemo, zaboraviće da smo postojali. Bez svojega ćemo se zatrijet.
Žao mi je Ružo što pisah u ovo suludnje vrijeme. I što moja slova ocjenjiše, ne po emociji, no po onome ko sam. Ma znam ja da sve dobro shvatiše, no ih nervirah što sam pisa a i vazda ću pisat po crnogorski. Po crnogorski zbore moja braća i sestre. To je moj izbor i neka nagrade za razna pisanja uzmu ovi što su tamo i ovamo, više tamo no ovamo ili su ovamo i onamo. I za ovdašnje i za komisije svuđ u region. Ja tebi, ti meni i tako do besvjesti.
Da ne bude ni ovo, ni ono - pjesnik i pisac crnogorski. Najgori na svijet ako vrijeme prosudi. Ka što ja znam sve druge balkanske jezike i oni moj odlično zbore i razumiju. Slova mi zatrijet neće moć. A vi što vas se ova priča ne sviđa, koliko naćas, u oganj sa svim đe mi se ime pominje. Ionako je rat sa vješticama objavljen! Ima li ovo iđe na svijet?
Dragi profesori i profesorice, dragi studenti, drage radnice i radnici ne dozvolite da nedostatak plata učini da naša đeca ne uče svoj jezik. Bez jezika nas više nema. Poštovanje za vaš trud i pregalaštvo.
Znam da ne mogu previše pomoći, ali evo, rekoh naćas, ispod imate sliku što ja činjeh u ovoj zemlji. Oprostite svi zaposleni jer mi je želja da ne povrijedim nikog od vas ovom ponudom i prijedlogom.
Svaku od ovih knjiga, diskova možete dobiti na vašu adresu, ako zauzvrat na račun Ž.R. 510-43162-49 : Fakultet za crnogorski jezik i književnost budete uplatili iznos koji smatrate da je primjeren po cijeni neke druge obične nenagrađene knjige. Očekujem da i oni drugi što se zovu crnogorskim piscima urade isto da sačuvamo ovu katedru.
Doša je trenutak kad nam je rijeka prešla u drugo korito, poput one ponornice - cetinjske. Nestajemo zanavjek.
« Koliko košta SLOBODA bez straha od OSVETA «….napisana odavno, pa vam evo i jedne nove koju će pjevati trgovi crveni i zeleni:
"OVA MI JE ZEMLJA DVORAC, UMRIJEĆU KA’ CRNOGORAC"!
