Komentar

Zdravko, Srećko i četrdeset patuljaka

Pred izbore ste bizarnim epizodističkim strankama nekontrolisano izdijelili skupštinske mandate da najmoćnija stranka DPS po Dontu ne dobije taj jedan ili dva mandata koji su im nedostajali. Sada su se „dontovci“ pomamili i režeći kidišu na resore i ministarske fotelje

Milorad Pustahija Foto: Pobjeda
Milorad Pustahija
Milorad PUSTAHIJA
Milorad PUSTAHIJAAutor
PobjedaIzvor

Ajoj, opet sam pogriješio. Patuljci idu sa Snježanom, a sa Ali Babom idu razbojnici. Znam da žestoki momci iz tamjan koalicije više vole imidž razbojnika nego patuljaka, ali nijesam ja kriv što im mandatar više liči na Snježanu nego na Ali Babu.

Kad god počnem o ovome da mislim, prosto se izgubim zgrožen nevjerovatnom nerealnošću i pohlepom vlastoprežalaca iz Božanske stranke. Kao šakali pokušavaju da raskubu mandate, a sve radi oslobađanja zarobljene države i njene evropske perspektive. Dosad hvaljena genijalna pobjednička izborna strategija počinje da pokazuje svoje mane ili, kako epidemiolozi kažu za vakcinu, da može da ima nus pojave.

Pred izbore ste bizarnim epizodističkim strankama, to jest onima koji ni u snu ne bi prešli izborni cenzus, nekontrolisano izdijelili skupštinske mandate, da najmoćnija stranka DPS po Dontu ne dobije taj jedan ili dva mandata koji su im nedostajali. Sada su se „dontovci“ pomamili i režeći kidišu na resore i ministarske fotelje. Rastureni Demokratski front više ne postoji i ne može im ništa, pa čak i Zdravko i Srećko zvani Lucky i Amfy pomišljaju o formiranju Demohrišćanske stranke. Izgleda da jedino Amfy može formirati vladu i to kletvama, ali je nešto okovidao, srce slatko. Smijao bih se svemu ovome da mi kao društvo i država nemamo velike političke, ekonomske, epidemiološke, kriminalne i korupcionaške probleme i da nijesu hitno potrebne promišljene snažne i brze intervencije u svakoj od ovih, ali i drugih društvenopolitičkih oblasti.

Na primjer u oblasti vladavine prava. Bez obzira što je SPC pravi pobjednik izbora i eksplicitno se uključila u real politiku, i ona će nakon izbornog slavlja morati da shvati da nije nadustavna i nadzakonska i naddržavna i da će morati da se registruje i plaća porez i da se okane politike. A da, i svetinje će promijeniti titulara mada ne i namjenu. A za kontroverzno uknjižavanje i svojatanje našeg kulturnog, spomeničkog i duhovnog blaga, moraće da odgovaraju i u to vrijeme nadležni funkcioneri DPS-a i određeni pripadnici klera SPC i njihovi pravnici.

Sve mi se čini da će pored grešnoga DPS-a i grešna SPC morati da održi kongres ili sinod ili sabor, kako se to već zove, gdje će se malo posipati pepelom, malo unormaljivati, pomalo postajati pobožna i duhovna institucija. Moraće i neke poslati u penziju, neke raščiniti, a nekima se zahvaliti na saradnji i Dušanovo carstvo prepustiti istoriji. Bez obzira na odioznost koju osjećam prema pobjednicima - želim im sve najbolje, jer nijesu naslijedili ružičastu situaciju i treba im mnogo pregnuća, znanja i iskrene namjere da to poprave. Situacija je toliko ozbiljna da neće moći cijeli mandat da se pravdaju nevaljalštinama DPS-a, a bojim se da za drugo nijesu baš ekipirani i osposobljeni.

Ono što im treba priznati je da je ova njihova pobjeda, ma kako kratko trajala, ljekovita i da je u istoriju poslala nesmjenjivost, samodovoljnost i nabusitost u politici. Njihov brzi pad će pokazati da se ne može u predizbornoj kampanji obećavati jedno, a odmah poslije pobjede raditi ono drugo što je bilo u zaumlju i strašno se razlikuje od obećanoga.

Kako da vam objasnim? Pokušaću ekonomsko-pravnim terminima. Javno obznanjena obećanja morate posmatrati kao svoju formalnu i obavezujuću ponudu koja našim glasovima koje dobijete postaje „ugovorni“ odnos. Znam, ne cjepidlačite, nema našega potpisa. Ali, u Japanu na primjer, ni danas uglavnom nema u velikim poslovnim ugovorima ni potpisa ni pečata. Napravi se papir sa tekstom onoga što ste se dogovorili koji svima služi samo kao podsjetnik za šta i na osnovu čega ste dali riječ. Ovo me podsjeti i na predavanje iz vanjske trgovine koje sam slušao davno na fakultetu. Profesor je eksplicitno naveo da se najveći špekulanti ovoga svijeta nalaze na Londonskoj berzi, ali da oni špekulišu na osnovu ogromne i ozbiljne baze podataka koju posjeduju i garantuju svojim novcem i ugledom. Na ulazu u berzu piše „Dictum meum pactum est“- moja riječ je ugovor. Slažeš li jednom, ni špekulant više ne možeš biti.

Kad mogu špekulanti, moraćete i svi vi politikanti da držite riječ. Ja svoju držim. Bez obzira što nijesam glasao za vas, prihvatam da ste legitimno na vlasti jer je većina glasača sa istim pravom koje imam ja odlučila da vam je da. I zato prestanite sa laprdačenjem, mudrolijašenjem, dovijanjem i iskrivljivanjem obećanja. Vladajte po zakonu i prema javno iznesenim obećanjima. Ako počnete lagati i izvrdavati, to meni i sličnima daje za pravo da vas smatramo nelegalnim i preduzmemo mjere za vašu smjenu. Čak i nasilne u slučaju izdaje odredbi Ustava i interesa otadžbine. U suštini sve je ovo jednostavno ma kako ga politikanti komplikovali.


Portal Analitika