Moj posao – dokumentovanje napada na novinare u Aziji i borbe u njihovo ime – zahtijeva pribranost. Ne mogu da dopustim da me svaki slučaj pogodi, jer ne bih mogao ni da funkcionišem. No, ponekad se slučaj probije kroz oklop. To se dogodilo u ponedjeljak ujutro kad sam se probudio uz vijest da je kineski sud osudio 37-godišnju novinarku Žang Žan na četiri godine zatvora zbog „podsticanja svađa i izazivanja nevolja“. To je uslijedilo nakon vladine optužnice, u kojoj je optužena za „objavljivanje velikih količina lažnih informacija“.
Stvarni zločin Žang je izvještavanje o činjenicama na terenu u jeku pandemije Covid-19, u njegovom tadašnjem epicentru, Vuhanu, u video-porukama koje su osporavale vladin zvanični narativ. A zatim tvrdoglavi prkos kineskoj vladi insistirajući na njenoj nevinosti.
Zašto se ovaj slučaj izdigao iznad drugih? Možda zbog fotografija koje smo dobili u Odboru za zaštitu novinara (CPJ) nje u zatvoru, neposredno prije suđenja. Iza rešetaka i prozirne barijere koja djelimično odbija svjetlost i zaklanja njenu sliku, maska za lice spušta se taman toliko da propusti cijevi za hranjenje pričvršćene u nozdrve. Zatvorski čuvari obrijali su joj prednji dio glave. Oči joj gledaju pravo u kameru. Vrište u bijedi.
Uhapšena u maju, Žang je štrajkovala glađu tokom pritvora, navodi Amnesty International. Kao odgovor, zatvorske vlasti su je obuzdale i prisilile je hranjive sastojke. Njen advokat rekao je CPJ-u, u kojem ja radim, da je izgubila težinu i ostarila u zatvoru kao da je tamo provela deceniju. Žang je rekla da se boji da će tamo umrijeti. Na suđenju se čak pojavila u invalidskim kolicima.
Ipak, uprkos bijedi u kojoj je Žang, njene oči takođe vrište prkosom. Ona nije jadna figura. Upravo suprotno. Ona je heroj. Žang, po struci pravnica, sama je otišla u Vuhan. Njeni izvještaji sastojali su se od razgovora s običnim ljudima o onome šta misle i objavljivanja naloga na Twitteru i YouTubeu.
Da, naravno, ona je takođe kritikovala vladin odgovor na pandemiju – zapravo oštro. Ali u zatvoru je, u prisustvu advokata, više puta poricala prijavljivanje lažnih vijesti i insistirala da joj kineski zakon daje pravo da izvještava. I u pravu je. Član 35 kineskog ustava kaže: „Građani NR Kine uživaju slobodu govora, štampe, okupljanja, udruživanja, povorki i demonstracija“. Tokom suđenja Žang je insistirala na tome da govor ljudi ne treba cenzurisati.
Kina je 1. decembra u zatvoru držala 47 novinara, uključujući Žang, većinu iz drugih zemalja, prema godišnjem popisu zatvora koji je sproveo CPJ. Nekoliko drugih je zadržano zbog izvještavanja o Covid-19. Drugi su izvještavali o kršenju ljudskih prava ili radnim nemirima. Neki, poput Huang Kija, pionira izvještavanja o ljudskim pravima, ponavljaju se, patili su od medicinske zapuštenosti i vidjeli su kako su njihovi advokati prisiljeni da daju ostavku ili čak dati zabranu. Kineska vlada nije odgovorila na pitanja CPJ-a za komentar.
Njihov tretman je grub, kako je CPJ-u opisao bivši zatvarani Lu Jiju, koji je nedavno rekao za Wall Street Journal da vladino propadanje znači da „nema svrhe“ da nastavi svoj prošli rad dokumentujući nemire. Kineska vlada nije odgovorila na zahtjev CPJ-a ili WSJ za komentarom.
Iz svih ovih razloga, na suđenju Žang i presudi radi se o mnogo većem od jedne osobe koja se naškodila kineskoj vladajućoj Komunističkoj partiji. To pokazuje da kineski građani još mogu da skupe hrabrosti prkoseći Komunističkoj partiji. Njen slučaj snažno olakšava razotkrivanje licemjerja kineske vlade i njene primjene ustava, a podsjetnik je svima nama o stvarnom karakteru režima koji ju je strpao u zatvor i ne može da toleriše da bilo ko govori istinu o tome kako vlada.
Strane vlade koje se bave Kinom ne mogu da ignorišu ovu stvarnost i moraju da insistiraju na tome da Kina okonča svoja ponovljena i gruba kršenja ljudskih prava vlastitog naroda, uključujući svoje novinare.
