Za nešto više od godinu Stanko Subotić - Cane četiri puta je javno, u kamere raznih televizija, iznio teške optužbe protiv pojedinih, moćnih, srpskih biznismena. I opet je njegova priča ostala bez reakcije tužioca; samo su se javljali prozvani da kontraoptužbama pokušavaju sanirati štetu.
Subotićevo prozivanje uticajnih biznismena može se tumačiti kao njegova namjera da pažnju javnosti skrene sa sebe, ali otvara i pitanje - ko je sve pod političkom zaštitom i koliko ona košta da bi se radili veliki poslovi?
Najave i mirovanje pravosuđa: U martu ove godine tužilaštvo je saopštilo da će ispitati sve Subotićeve tvrdnje da su ga Milan Beko i Miroslav Mišković prevarili za 24 miliona eura oko privatizacije Večernjih novosti. Najavljene su akcije, ali nije se odmaklo od - saopštenja.
Kao što je poznato, Stanko Subotić je lice sa potjernice srpskog pravosuđa. U Srbiji se tereti za zloupotrebu službenog položaja i šverc cigareta tokom 1995. i 1996. godine od kojeg je, prema tvrdnjama iz optužnice, zaradio 28 miliona eura i oko osam miliona američkih dolara. Sud je odbio Subotićev prijedlog da mu se ukine pritvor uz jamstvo od čak pet miliona eura kako bi se on pojavio u Srbiji da svjedoči na procesu koji se vodi protiv njega. Zbog toga Subotić kaže da su mu ugrožena ljudska prava i da ne može da se pojavi na sudu.
Dugovi bivših partnera: Subotić je u četiri intervjua u posljednjih godinu dana prozvao, mašući brojnim dokazima, uticajne srpske biznismene Milana Beka i Miroslava Miškovića, da su ga prevarili za 24 miliona eura, jer su novac od njega „pozajmili“ radi privatizacije Večernjih novosti. Takođe, Subotić je pomenuo da je bivšem ministru policije Dušanu Mihajloviću dao 250 hiljada eura za stranku, pa ministre iz Vlade Vojislava Koštunice i tadašnjeg generalnog sekretara Vlade Dejana Mihajlova, direktora RTS-a Aleksandra Tijanića da je kreirao aferu protiv njega, ali i Demokratsku stranku da joj je 2001. godine dao pet miliona njemačkih maraka. I još tvrdi - da ništa nije tražio za uzvrat.
Nije baš moguće da je Subotić toliki dobrotvor i da za svoj novac ništa ne traži. U dosadašnjim analizama specijalizovanih časopisa, bogatstvo Subotića procjenjivano je na oko 650 miliona dolara, Miškovića na oko 2,8 milijardi dolara, a nije bilo približnih procjena imovinskog stanja Beka.
Mali donatori: Bivši premijer Srbije Zoran Živković kaže da ga Zoran Đinđić nikada nije obavijestio da postoji bilo kakav donator koji je Demokratskoj stranci dao pet miliona maraka. Živković za Portal Analitika tvrdi da je politika DS-a bila da umjesto velikih, postoje mali donatori i da stranka prema tim donacijama nema nikakve obaveze.
- Nisam bio svjedok da je Subotić dao pare stranci. Koliko sam pratio njegov intervju, shvatio sam da je novac dao budžetu Srbije; ako je to tako - lako se može provjeriti - kaže Živković, ocijenvši da na Balkanu traje loš običaj da se afere otvaraju i ne doživljavaju kraj.
- Tužilaštvo treba da pokrene istragu, jer je Subotić iznio razne optužbe na razne adrese, i sve treba da se završi u kratkom vremenu koje se mjeri nedjeljama - smatra Živković i zaključuje da političari mogu, ali i ne moraju da pričaju o Subotićevim optužbama, ali da je Specijalno tužilašvo za organizovani kriminal dužno da se izjasni o tome.
Tužilaštvo: Da li tužilaštvo reaguje selektivno ili brzina njegovog rada uvijek može da se opravda rečenicom „da se ćuti u cilju istrage“?
Tri dana nakon Subotićevog intervjua, specijalni tužilac za organizovani kriminal Miljko Radisavljević se oglasio saopštenjem. Međutim, on ne pominje one koje je Subotić prozvao u intervjuu, već osporava tvrdnju Subotića, kojem se sudi u odsustvu, da su mu ugrožena ljudska prava. Tužilac navodi da je sud jedino mjesto za ocjenu tvrdnji koje Subotić iznosi u medijima i da Subotićev medijski nastup „zapravo predstavlja pokušaj uticaja i pritiska na nadležne pravosudne organe i unaprijed stvaranja alibija za osporavanje sudske odluke koja će, nadamo se, uskoro biti donijeta“.
Zanimljivo, isti tužilac je u martu ove godine poslije prvog Subotićevog intervjua rekao da će se ispitati Subotićeve tvrdnje u vezi sa privatizacijom Večernjih novosti, a prema tvrdnji Subotićevih advokata u maju ove godine oni su tužilaštvu predali sav materijal i bankarske uplatnice koje su vezane za slučaj Večernjeih novosti, prema kojima su mu novac uzeli Beko i Mišković.
Razuman rok: Advokat Slobodan Šoškić misli da je u ovom postupku delikatna uloga tužioca da se odluči za progon onih koje je Subotić pomenuo, jer se protiv Subotića vodi postupak, sudi mu se u odsustvu, a njegove optužbe bile bi bolje analizirane kada bi on učestvovao u samom krivičnom postupku.
- Tužilac se ne može lako opredijeliti da li će okrivljenom licu povjerovati kada okrivljuje drugo lice kao izvršioca krivičnog djela, ali tužilac je dužan da reaguje čim do njega dopre glas da je neko izvršio krivično djelo - izjavio je Šoškić za Portal Analitika.
On kaže da tužilac navode provjerava u tajnosti i da u ovom trenutku „znamo da se nije tužilac nije oglasio da je reagovao da će goniti pomenuta lica, a ne znamo da li je reagovao“.
Na naše podsjećanje da je ovo četvrti Subotićev intervju u posljednjih godinu dana u kojem on proziva Beka i Miškovića, i pitanje - nije li tužilac imao dosta vremena da nešto uradi Šoškić kaže:
- Možda nešto može da upućuje i na osnovano optuživanje Subotića, a možda su njegove optužbe neosnovane. Subotić golom tvrdnjom ne stiče veliki stepen ubjedljivosti, ne nudi određene dokaze.
Šoškić procjenjuje da je razuman rok za provjeru optužbi nekoliko mjeseci.
- Ako tužilac ne reaguje na tvrdnje koje izazivaju sumnju i upućuju na određena krivična djela, mogli bi da prigovorimo tužiocu da je selektivan u odabiru ljudi koje će da goni - zaključio je Šoškić.
Problem je, međutim, u tome što optužbe Subotića traju više od godine. Ako bi cijelu ovu priču posmatrali isključivo sa političkog stanovišta - potpuno je nevjerovatno da Beko i Mišković, neki ministri i generalni sekretar iz Koštuničine vlade budu uhapšeni. To bi djelovalo kao dobar film, pa za sada cio ovaj slučaj možemo posmatrati kao još jednu otvorenu aferu, koja će možda nekome dobro poslužiti u predizborne svrhe.
Nezavisna tijela: Ni nezavisna tijela za borbu protiv korupcije ne mogu da urade nešto konkretno. Kada je Savjet za borbu protiv korupcije objelodanio 2009. godine, na svom sajtu, podatke o privatizaciji Luke Beograd i C marketa nekoliko, dana poslije toga su saopštili da su im Mišković i Beko prijetili krivičnim prijavama ako to ne povuku.
Još 2005. godine država je donijela nacionalnu strategiju za borbu protiv korupcije, osnovana je i Agencija za borbu protiv korupcije, ali njene ingerencije su kontrola i prevencija korupcije. Kako je, recimo, moguća kontrola finansiranja stranaka kada je zakon koji reguliše tu oblast loš, pa se političari u kampanjama, bez ikakvog snebivanja, javno hvale da su im tajkuni davali automobile...
Nakon svega, mnogo je ostalo neodgovorenih pitanja. Kako razdvojiti Beka i Subotića, kada su oni bili sa vlastima i prije 5. oktobra 2000. godine, ali i kasnije? Koja je uloga bila Miroslava Miškovića? Da li je moguće da je Stanko Subotić - Cane jedini krivac i jedini čovjek koji je zloupotrijebio položaj? Teško je očekivati da je srpsko pravosuđe spremno da ponudi neki relevantan odgovor sada, kada to nije bilo u stanju tokom posljednjih godina. Pravi odgovori mogu isplivati na površinu jedino ako nekome, u predvečerje izbora, ponovo ne bude potrebno otvaranje i eventualno procesuiranje insajderske priče.
Violeta CVEJIĆ
