O mogućnosti mirnog rješenja spora u kom su Plantaže, zbog povrede poslovnog ugleda, tražile naknadu štete od 20 hiljada eura bilo je govora u aprilu, zbog čega je tada i odloženo ročište.

Saveljić su tužili zbog, kako su tada naveli, plasiranja neistine o njihovom poslovanju i uvredljivih komentara na račun rada uprave te neovlašćenog objavljivanja povjerljivih poslovnih informacija. Time je, tvrde, stvarala sliku u javnosti da se poslovi u Plantažama odvijaju nestručno, neodgovorno i nezakonito čime je ugrozila njihov odnos sa partnerima i rejting na tržištu. U tužbi su naveli da očekuju da će sud odlukom poslati poruku javnosti da se na lažima i jeftinim stranačkim manipulacijama ne može graditi „ozbiljna poslovna i zbog isključivo povrijeđenih ličnih interesa, moralno sporna i ideološko nemotivisana preletačka politička karijera“. Novac koji su tražili tužbom planirali su da daju u humanitarne svrhe.

Saveljić se u odgovoru na tužbu pozivala na slobodu izražavanja koja uključuje i slobodu posjedovanja sopstvenog mišljenja, primanja i saopštavanja informacije bez miješanja vlasti. Ukazala je na praksu Evropskog suda za ljudska prava da su komentari o javnim pitanjima, javnih ličnosti i medija najzaštićeniji oblik slobode izražavanja, te da javne ličnosti, kao i velika preduzeća, moraju imati visočiji stepen tolerancije na kritike. Ovo posebno jer su Plantaže u većinskom vlasništvu države, zbog čega postoji opravdani interes javnosti da bude obavještenja o poslovanju. Saveljić je ukazala na svoj status zviždača koji je dobila nakon što je Agenciji za sprečavanje korupcije prijavila sumnju na korupciju u Plantažama i ocijenila neosnovanim navode da je odala poslovnu tajnu, jer je Agencija utvrdila da nijedan dokument nije imao oznaku tajnosti.