Jasno, potez prijavljivanja samog sebe tužilaštvu zbog negiranja genocida je taktička igra na kojoj Dodik istrajava i kojom prkosi s ciljem dokazivanja svojim biračima da ne mijenja mišljenje o genocidu u Srebrenici te slanja poruke da se ne plaši sankcija.
Treba istaći da je Dodik pozvao i svoje birače da se takođe sami prijave tužilaštvu, ali je teško očekivati da ga je veći broj poslušao. A da je Dodik doživio fijasko pokazuje i tišina poslije velike najave famozne peticije koja je pokrenuta u RS-u s ciljem negiranja genocida.
Juče je poručio kako je dobio poziv na saslušanje u Tužilaštvo BiH zbog negiranja genocida. Iako nije poznato kako je tačno formulisana prijava protiv Dodika, niti da li će se on odazvati pozivu ili će tražiti i provocirati neku vrstu prislinog dovođenja na saslušanje, činjenica je da Dodik istrajava u svojoj politici.
Neke od najbrutalnijih izjava usmjerenih na negiranje genocida, stradanja Bošnjaka i generalno rata Dodik je izrekao u posljednjih nešto više od dva mjeseca. Pored toga, političku agresivnost manifestira negiranjem visokog predstavnika, odbijanja da dođe na sastanak s njim te donošenjem zakona u Narodnoj skupštini Republike Srpske o odbijanju primjenjivanja Inzkovog zakona. Dodik je u otvorenom sukobu s međunarodnom zajednicom, posebno kada je riječ o Američkoj ambasadi, ali i generalno Briselu, Berlinu i općenito zapadnim zemljama.
Njegovo ponašanje nakon Inzkovog donošenja izmjena Krivičnog zakona najviše pokazuje koliko je nervozan i koliko je možda ugledao izlazna vrata svoje političke karijere. Međutim, Dodikov karakter i težnja za dominacijom njemu ne dozvoljavaju da se iz političke utrke povuče mirno, porazom na izborima ili slično. Iako je protiv njega otvarano više tužilačkih predmeta, nijedan nije rezultirao određenom sankcijom.
Ipak, Dodikove provokacije i međunarodne zajednice i nastavak negiranja genocida slute da bi Dodik bio spremniji s političke scene otići nasilno, da li smjenom ili hapšenjem i procesuiranjem, nego na izborima. Ukoliko bi bio uhapšen ili smijenjen, Dodik bi na tome mogao nastaviti graditi mit o sebi kao srpskom političkom heroju koji se usprotivio međunarodnoj zajednici. Na taj način ostao bi upamćen vjerovatno više kao neko ko je "pao" zbog neke nacionalno-političke priče, a ne zbog kriminala, što mu nikako ne odgovara.
