Pa, pokušajmo da zamislimo.
Zamislite, recimo, šta bi bilo da je predsjednik susjedne države Aleksandar Vučić krajem avgusta prošle godine kazao - izbori u Crnoj Gori su nam važni, ali popis 2021. je važniji.
Zamislite da je potom, prije nekoliko mjeseci, Vučić ponovio kako je zainteresovan za rezultate popisa u Crnoj Gori.
“Pomagaćemo srpskom narodu u Crnoj Gori uvijek. Pomažemo Maticu srpsku, pomažemo našu crkvu”, kazao je on u kontekstu popisa u našoj državi sredinom marta.
Zamislite, poručio bi danas iz Danilovgrada vjerovatno i sam premijer, a kako bi tek bilo da je Vučić naglasio i da je na popisu u Crnoj Gori važno da se ne smanji broj Srba.
Gore navedeno, ipak, ne treba zamišljati. To su zaista poruke koje je u kontinuitetu slao predsjednik Srbije o popisu u Crnoj Gori.
Zamislite, uz to, da „pritisak neke politike” nije vršio samo predsjednik susjedne države – već i lokalni činioci vlasti, pa i crkva.
Zamislite da su, primjera radi, lideri najjače partije iz vlasti Andrija Mandić i Milan Knežević sa patrijarhom Srpske pravoslavne crkve u Beogradu govorili o tome kako je popis stanovništva u Crnoj Gori “od najvitalnijeg značaja i za Srpsku pravoslavnu crkvu i za državu”.
Ne zamišljajte – i to se dogodilo.
Kakav je bio epilog?
U najkraćem, premijer Krivokapić u utorak je na Televiziji Pljevlja kazao kako je teško da će ove godine biti popisa. U srijedu je njegov vicepremijer Abazović takođe iznio sličan stav.
Onda se javio Demokratski front, naročito blizak Vučiću. Iz tog političkog saveza su decidno poručili – ne bude li popisa ove godine, neće biti ni ove Vlade.
Dan kasnije, iz premijerovog kabineta uslijedila je ekspresna poruka ministrima - dijelimo sa vama važnu informaciju i molimo za preduzimanje potrebnih aktivnosti za realizaciju - 26. avgusta održaće se sjednica Vlade za koju je planirano usvajanje predloga Zakona o popisu.
Zamislite, zaključio je danas premijer, da popis treba obavljati pod pritiskom neke politike.
