U izvršnoj vlasti koja je odobrila navedene garancije tvrdili su da je, poštujući Smjernice EU o državnoj pomoći za restrukturiranje preduzeća, Zakon o kontroli državne podrške i pomoći, te Uredbe o bližim kriterijumima, namjeni i uslovima dodjele državne podrške i pomoći, pripremljen Model finansijskog restrukturiranja KAP-a i Ugovor o poravnanju koji je prihvatila Vlada.
Ni Zakon o kontroli državne podrške i pomoći, kao ni Uredbe o bližim kriterijumima, namjeni i uslovima dodjele državne podrške i pomoći, u članovima koji se odnose na sanaciju i restrukturiranje ne predviđaju obavezu kontragarancija.
Činjenica da je Ugovorom o poravnanju prenijeto 50 odsto akcija CECA-a na državu u vrijednosti od 22.185.131,14 eura ne znači kontragarancije za neispunjenje obaveza iz Ugovora, nego pravo upravljanja i donošenja odluka na Odboru direktora i Skupštini akcionara, u skladu sa Zakonom.
Pri tome bi trebalo imati u vidu da je CEAC otpisao potraživanje od KAP-a u iznosu 40 miliona eura i 27 miliona dolara.
Drugih 50 odsto koje su Ugovorom o poravnanju predviđene za slučaj neispunjenja obaveza, od strane vlasnika, predviđene su za preuzimanje svih akcija kupca sa namjenom traženja novog investitora.
Model finansijskog restrukturiranja KAP-a radila je renominara svjetska revizorska kuća, a on je sadržao sve elemente za koje se u javnosti spekuliše da ih nije bilo, kao što su Jake strane i slabosti, Mogućnosti i prijetnje, SWOT analiza, Bilans uspjeha poslovanja, Upravljanje finansijskim rizikom, među kojima je i kreditni rizik, rizik kamatne stope, rizik likvidnosti…
Da li iz neznanja ili zbog politikantstva, tek mnogi previđaju činjenicu da se u Ugovoru o poravnanju radi o finansijskom restrukturiranju u skladu sa ovim Elaboratom, kojim se pokazuje puna opravdanost ulaganja i mogućnost KAP-a da vraća kreditna zaduženja, a da se ne radi se o “klasičnim” kreditima sa kontragarancijom.
U tom periodu postojala su dva moguća rješenja situacije u KAP-u. Da se ugasi KAP ili da se uz podršku države očuva proizvodnja. Kad se u obzir uzmu svi efekti koje je KAP ostvarivao na ekonomiju Crne Gore u periodu prije ekonomske krize i realno očekivanje da se nakon oporavka svjetske ekonomije prihodi i drugi efekti koje KAP ima vrate na period prije krize, logično, ispravno i odgovorno rješenje je bilo ovo drugo.
Dakle, bez učešća države u rješavanju problema, postojao je rizik obustavljanja proizvodnje, a time i smanjenje izvoza i budžetskih prihoda u godinama tadašnje finansijske krize. Istovremeno je postojao rizik neispunjavanja obaveza prema dobavljačima, ugrožavanje bankarskog sistema, smanjenje pokrivenosti uvoza izvozom itd.
