"Znali smo da je pred nama mnogo više od pukog preuzimanja izvršne vlasti. Zaglibili smo se, ipak, odmah do grla. Dokazali su mnogi, mnogi i od lidera, da nisu ni očekivali pobjedu - neki su to potvrdili i neučestvovanjem u predizbornim kampanjama. Pobjeda i nije bila klasična političko-partijska, programska, nego svenarodna, nagomilana fascinantnim litijskim otporom, socijalnom nepravdom i odavno prekipjelom bezdušnošću DPS-a", naveo je on.
On je istakao kako "smo u pretpolitičkom, seoskom koloritu gdje su vječno dvojica protiv trećega".
"Od URA nisam očekivao čudo. Nije se ni dogodilo, ali ne zbog moje sumnjičavosti nego zbog namjenski, s ciljem naduvanog straha, kojega Abazović svakodnevno mora da izdušuje ne bi li dokazao da mu je Crna Gora svijet prije svakog drugog, posebno albanskog i nadasve srpskog, mada niko pouzdano ne zna šta to znači izuzev Đukanovića koji je "stvorio" oba. Umjesto da potpuno razvrgnemo DPS nasljeđe i uspostavljene principe navodnog crnogorskog samoodržanja koje je iz praktičnih razloga instalirao Đukanović, na vrhovima prstiju se skakuće po tom lopovskom minskom polju i svako malo uzvikuje: ne brinite, čuvamo biće Crne Gore! Mi smo patriote! Svesno ili ne taj izvještaj svaki put se na daljinu predaje Milu Đukanoviću, vrhovnom vođi i traseru nekog "polusvetog" puta u budućnost", dodao je Danilović.
On je naglasio i kako ne razumije stav "da rekonstrukcija Vlade dolazi u obzir samo ako će novi ministri biti nestranačke ličnosti".
"To, ovoga puta čak nije ni želja premijera. Stvar nije u tome da se prostojedan ministar zamijeni drugim - sličan sličnim. Treba nam vlada u kojoj će se raditi složno i koju će nesumnjivo podržavati većina. Đukanović bi je napadao kao izdajničku, što je čast za svakoga patriotu, ali bi istovremeno njegovi ubrzo shvatili da je on ključni problem DPS-a koji će potonuti u radikalnu komitsku baruštinu ili se osloboditi "slijepog vođe". Nesporazumom i svađom samo ga hranimo. Ne mislim, zaista, da "novu Vladu" treba da zaliderimo, napunimo sujeta i umišljenosti. Ipak, stranke nisu samo čelni ljudi, uostalom, neki smo se povukli sa izbornih lista da bi "ona pobjeda" uspjela. U Strankama su i tihi ljudi puni znanja i strpljenja - oni koji su žrtvovali mnogo u minule dvije decenije. Zar nismo dužni da ih uvažimo makar onoliko koliko se pojedine partije bore za kadrove DPS-a - za njih koji su do juče bili "starješine paviljona", pita se, između ostalog, on.
