Društvo

Načelnica direkcije u Ministarstvu finansija žrtva medijskih manipulacija

Zabrinjava ćutanje Vlade na političku zloupotrebu javnih službenika

Sagovornici Portala Analitika ocjenjuju da zabrinjava ne samo odsustvo reakcije resornog ministra, već i odsustvo reakcije i konkretnog poteza Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija, kojem se javna službenica, koja je bila žrtva medijskih manipulacija, direktno obratila

Zabrinjava ćutanje Vlade na političku zloupotrebu javnih službenika Foto: PA
N.R.
N.R.Autor
Portal AnalitikaIzvor

Govor mržnje u komentarima internet portala jedan je od akutnih problema crnogorskog društva zbog kojeg je reakcija nadležnih institucija neophodna posebno kako bi se spriječilo da pojedinac koji nije politički eksponirana ličnost bude meta uvreda i prijetnji, kao što se to nedavno dogodilo državnoj službenici koja je zloupotrijebljena za politički obračun dijela vladajuće strukture i ministra koji je na čelu resora u kojem radi, ocjenjuju sagovornici Portala Analitika.

Posebno, kako naglašavaju, zabrinjava odsustvo reakcije i konkretnog poteza Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija, odnosno ministarske Tamare Srzentić lično kojoj se žrtva ovih napada obratila, ali njena reakcija je i do danas izostala.

Nakon što je 22. avgusta prisustvovala protestnom skupu na Cetinju, sa kojeg je objavila fotografiju na kojoj je u društvu poslanice Socijaldemokratske partije Crne Gore Draginjom Vuksanović-Stanković službenica Ministarstva finansija i socijalnog staranja Kana Tomašević nije ni slutila da će postati, kako ističe, sredstvo političkog obračuna dijela vladajuće većine i ministra tog resora Milojka Spajića, koji su taj čin iskoristili da objave kako njegova najbliža saradnica protestuje protiv ustoličenja mitropolita Joanikija.

Motiv politički, ne lični

Tomašević ukazuje na to da je bila veoma iznenađena objavom, ali i zabrinuta zbog nje, budući da, kako ocjenjuje, nije postojao nikakav povod zbog kojeg bi ona na takav način dospjela u fokus javnosti, u svijetlu priče da ministar resora u kojem radi sa premijerom Zdravkom Krivokapićem osniva partiju. Kako dodaje, od dolaska novog ministra u decembru prošle godine njen status u ministratsvu se nije mijenjao, jer je riječ o poziciji za koju nije predviđeno političko imenovanje.

„U Ministarstvu finansija radim od 2011. godine, sada na poziciji načelnice Direkcije za prvi nivo kontrole, na kojoj sam od 2017. Dakle, nije me na tu poziciju postavio Milojko Spajić. Nijesam politički aktivno lice, niti se moja politička opredijeljenost, koju ni ne krijem, podudara sa bilo čim što bi išlo u prilog priči o navodnom osnivanju partije bilo kog subjekta na našoj političkoj sceni. Upravo iz tog razloga ništa ne upućuje na to da postoji lični motiv i da je situacija u kojoj sam se našla nastala zbog mojih ličnih stavova, već smatram da je moja fotografija zloupotrijebljena u političkom obračunu sa ministrom. Neko ko je odlučio da naudi gospodinu Spajiću uopšte nije mario za to da li ću ja biti iskorišćena kao sredstvo za politički obračun“, pojasnila je naša sagovornica.

Kana Tomašević 

Prema njenim riječima da su oni koji su željeli da plasiraju informaciju da je riječ o, kako je navedeno, „najbližoj Spajićevoj saradnici“ našli za shodno samo da na sajtu Ministarstva finansija i socijalnog staranja, na kojem su sve informacije te vrste dostupne, provjere koja je njena pozicija vidjeli bi da ja to nije slučaj. 

„Fotografija s mog privatnog naloga dostavljena je medijima ili im je na nju skrenuta pažnja, a sve upućuje na to da je onaj ko je imao motiv da to uradi ujedno i naglasio da u ministarstvu nije bilo kadrovskih promjena, što i jeste činjenica, odnosno da je, kako sada i dio vlasti često naglašava, 'DPS kadar i dalje na poslu', iz čega mediji, poput onih koji su ovo objavili, izvlače zaključak da se ministar bavi političkim prepucavanjem sa dijelom vladajuće većine, a sve se to odvija preko mene – pojedinca koji nije politički aktivan“, dodaje Tomašević.

Demanti nije objavljen

Ona naglašava da nije sporno samo što je objavljena vijest koja sadrži neistine po više osnova, već i to što se time stvorio ogroman prostor za otrovne, ponižavajuće komentare koji vrijeđaju ljudsko dostojanstvo i koji su povod za direktna obraćanja putem društvenih mreža, sa kakvima se kasnije dalje suočila. U tim komentarima se, kako kaže, našao niz uvreda i neistina vezanih za nju lično, a sve je i na društvenim mrežama i u prostoru za komentarisanje na portalima objavljivano bez ikakvog sankcionisanja govora mržnje. 

„Obratila sam se tim medijima zahtjevom da uklone takve komentare u zakonskom roku od 60 minuta. Njihova reakcija uslijedila je nakon 10 minuta. Međutim, kada sam poslala reagovanje, koje su po Zakonu o medijima bili dužni da objave, to se nije dogodilo. To je bio razlog da se obratim Ministarstvu javne uprave, digitalnog društva i medija koje ni do danas ne samo da nije preduzelo nikakav korak, već se nije ni oglasilo tim povodom“, kazala je Tomašević, ocjenjujući da je ključni problem što je nakon tih objava postala meta napada, uvreda i prijetnji, poput „nećeš zoru dočekati“, „priredićemo ti doček u Srbiji“ i mnogih drugih.

Ono što je posebno zabrinjavajuće je odsustvo reakcije ministarke javne uprave, koja je po prirodi stvari bila među prvopozvanima da stane u zaštitiu ove državne službenice

Sve ovo je, kako podsjeća, prijavila policiji, nakon čega joj je jedna od osoba koja joj je otvoreno prijetila poslala fotografiju zapisnika nakon što je saslušana, u kojem je pisalo da nije imala namjeru ni da joj prijeti, ni da je vrijeđa, već da se kaje i da će da se izvini. 

Komentarišući da iako ovaj čin ukazuje samo na strah onih koji prijete nakon što ih policija pozove, zbog kojeg postoji mogućnost da, makar u toj mjeri, više neće ponovo prouzrokovati da budu saslušavani, ovakav rasplet ne rješava problem, jer se, kako smatra, on može prevazići isključivo sistemskim djelovanjem nakon ozbiljne, odlučne reakcije javnih institucija.

Ovakav odnos nadležnih institucija prema činjenici da je pojedinac potpuno nezaštićen u situaciji kada bi reakcija institucija, ali i nevladinog sektora trebalo da bude prirodna komentarisao je za Portal Analitika aktivista za ljudska prava Aleksandar Saša Zeković, koji naglašava da je zbarinjavajuće što je reakcija Vlade izostala između ostalog i zbog toga što je riječ o državnoj službenici.

„Ono što se ovim potvrđuje je da Vlada ima puni kontinuitet i odsustvo reakcije kada je riječ o govoru mržnje i nasilju u Crnoj Gori. Bez obzira na to da li se radi o neistomišljenicima, reakcija Vlade mora da bude principijelna, djelotvorna i efikasna. Ako se sjetimo nekih primjera, a nijesu bili tako daleki, kada se prijetilo ili kada su iznešene uvrede na račun pojedinih članova Vlade Crne Gore reakcija Vlade je bila brza, uslijedila je gotovo istog trenutka, čak i uz međusobno okupljanje kad su mete napada bile žene iz Vlade koje su se o tome javno oglašavale kako bi iskazale solidarnost sa svojim koleginicama“, ocjenjuje on.

Odsustvo reakcije

Zeković primjećuje da u ovom konkretnom slučaju takve aktivnosti u potpunosti izostaju, što, kako ističe, znači da su nadležni pristalice pristiupa koji podrazumijeva „kada su njihovi – ne reagujemo, kada su naši – reagujemo i jako smo glasni“. 

„Osoba koja radi u državnom organu zasluživala je reakciju ne samo resornog ministra, nego i Vlade u cjelini. Praksa koju smo ovdje vidjeli mora da se promijeni, jer državni službenik, od kojeg se očekuje da posao koji mu je povjeren obavlja savjesno, ima svoja lična prava, među kojima je i pravo da iskazuje svoja lična uvjerenja“, pojašnjava naš sagovornik.

Zeković naglašava da je Tomašević bila iskorišćena za ne samo politički obračun sa neistomišljenicima, već i za pritiske koji postoje unutar postojeće političke većine i njihove političke obračune. 

„Taj pristup je nedopustiv. On se desio, ali više me brine to što nema adekvatne reakcije Vlade, kao i Sindikata uprave i pravosuđa koji je morao da reaguje, a ono što je posebno zabrinjavajuće je odsustvo reakcije ministarke javne uprave, koja je po prirodi stvari bila među prvopozvanima da stane u zaštitiu ove državne službenice i da pruži odlučujući doprinos, jer od nje u kontinuitetu svi očekujemo i tražimo da pruži otpor kulturi nasilja i mržnje koja se promoviše kroz dobar dio crnogorskih medija“, pojašnjava on.

Aleksandar Zeković 

Pretpostavlja, kako dodaje, da bi obrazloženje ministarke Srzentić moglo da bude da su zakonski propisi na takvom nivou da ona nema mogućnost direktne intervencije, ali, kako smatra, Vlada i ne treba da ima tu vrstu odnosa prema medijima, već treba da pomogne da se stvori drugačije okruženje u kojem je moguće građenje tolerantnog društva, u kojem može i u kojem treba da se prihvati svaka vrsta različitosti u kojoj se na neistomišljenike ne gleda kao na neprijatelje, već kao na sugrađane koji imaju drugačiji pogled na sadašnjost i budućnost ovog društva i ništa drugo. 

Neophodno djelovanje Vlade

„Ministarki Srzentić se neprestano ukazuje na činjenicu da postoje određeni portali koji ne žele da stvore elementarne tehničke pretpostavke koje su vid jednog profesionalno prihvatljivog ponašanja, a to je da uspostave pravila za komentarisanje i da se zaista ni u jednom trenutku ne toleriše komentar koji prevazilazi slobodu izražavanja i slobodu govora. Određeni mediji u Crnoj Gori su u potpunosti oslobođeni bilo kakve odgovornosti, a Vlada mora mora da u tom pravcu ima odgovarajući komunikacioni pristup i strategiju“, ističe Zeković.

Na pitanje kako tumači odsustvo reakcije civilnog sektora koji je ranije bio prepoznat po veoma oštrim osudama svakog odsustva reakcije institucija na govor mržnje Zeković odgovara da je to još jedan razlog za zabrinutost.

„Tomašević nije politički eksponirano lice, tako da civilni sektor nema izgovor koji bi mogao da koristi za odsustvo reakcije, budući da se očekuje da javni funkcioneri imaju dodatni nivo tolerancije kada je riječ o komentarima na njihov račun. U ovom slučaju se, međutim, radi o državnoj službenici koja ničim nije zaslužila takvav pristup zbog izražavanja svog stava u jednoj privatnoj situaciji, a za potrebe političke diskriminacije. Zbog toga i počinje da me brine što se gubi ona oštrica koja je bila prisutna decenijama unazad kada smo svi iz NVO sektora branili vrijednosti slobodnog i odgovornog društva“, dodaje on.

Naglašava i da selektivne reakcije sa bilo koje strane ne doprinose onim ciljevima za koje se nevladin sektor ranije zalagao.

„Ako je zaista tačno da se dešavaju demokratske promjene i da društvo napreduje onda i sa te strane treba da ga osnažimo tako što nećemo tolerisati niti jedan primjer koji bi mogao da predstavlja neravnopravan i nedostojanstven tretman bilo kojeg pojedinca zbog njegovih ličnih uvjerenja“, zaključuje naš sagovornik.

Portal Analitika