Da budemo pošteni prema medijima ovdje u Crnoj Gori, bilo je prilično teško izvijestiti tačno šta su međunarodne diplomate koje borave u Crnoj Gori ili rade za EU ili NATO govore, jer većina novinara ovdje, s najvećim poštovanjem, ne razumije „diplomatski jezik“.
Slušao sam i čitao sve što sam mogao, putem velikog broja mreža, uključujući digitalne platforme. Takođe sam prisustvovao velikom broju konferencijskih poziva i Zoom sastanaka oko Balkana, da sam prestao da brojim: uključujući EU Zoom sastanke oko Zapadnog Balkana, Zoom sastanak Odbora US Senata za Zapadni Balkan, Zoom sastanke o demokratiji na Balkanu i mnoge druge.
U osnovi sve što sam čuo je ovo:
„Veoma smo srećni zbog demokratskog procesa koji se dogodio u Crnoj Gori 30. avgusta i pozdravljamo novu Vladu, „nadamo se“ da nova Vlada „nastavlja“ crnogorski put ka EU članstvu, a takođe „nastavlja svoju posvećenost NATO-u“. Izuzetno je važno da je riječ „nastavak“ uvijek u rečenici, jer to pokazuje da je Crna Gora i ranije bila na paralelnim putevima članstva ka EU i posvećenosti NATO-u u nedavnoj prošlosti.
Rečenica očigledno implicira da su svi svjesni da se procesi u stvari ne moraju nužno nastaviti u tom smjeru u Crnoj Gori pod novim režimom, pa se riječ „nada“ neprestano koristi.
Izuzetno je važno da je riječ „nastavak“ uvijek u rečenici, jer to pokazuje da je Crna Gora i ranije bila na paralelnim putevima članstva ka EU i posvećenosti NATO-u u nedavnoj prošlosti. Rečenica očigledno implicira da su svi svjesni da se procesi u stvari ne moraju nužno nastaviti u tom smjeru u Crnoj Gori pod novim režimom, pa se riječ „nada“ neprestano koristi.
Za Crnogorce koji se osjećaju pomalo šokirano ovim diplomatskim govorom i smatraju ga izjavama velike radosti za novi režim, vjerujem da morate pokušati da razumjete diplomatiju.
Ambasadori u Crnoj Gori moraju živjeti s onima koji su domaći politički lideri i ne mogu raditi ništa drugo nego podržati bilo koju novu Vladu, ukoliko naravno ne žele da im se ukine akreditacija. Uopšte se ne čudim što su čestitke upućene novoj Vladi, bilo bi pogrešno ne dati takve izjave. Neku noć sam čuo gospodina Tonina Piculu na Televiziji Crne Gore, a kasnije sam pročitao transkript onoga što je rekao.
Kao specijalnom izvjestilocu EU za Crnu Goru možda je potrebno navesti da ne podliježe uticaju bilo kakvih crnogorskih političkih elita - ne može mu domaća Vlada ukloniti akreditaciju ovdje u CG. Njegova izjava bila je daleko objektivnija od onih koje su dali EU ambasadori u Crnoj Gori. Pažljivo posmatrajte i ne zaboravite da je, budući da je sa ovih prostora, Hrvat, i te kako svjestan srpske nacionalističke opasnosti ovdje, iako to nikada ne bi otvoreno rekao. Gospodin Džozef Borel, zamjenik visokog povjerenika EU za Balkan dao je sličnu činjeničnu izjavu, upravo juče, kada je rekao:
1. Pregovori o pristupanju Makedonije / Albanije zasad će biti na čekanju.
2. Srbiji neće biti dozvoljeno da otvori nova poglavlja procesa pridruživanja godinu dana.
3. On se „nada“ da će nova Vladau Crnoj Gori nastaviti svojim putem ka EU članstvu.
Sve tri izjave su bitne činjenične tačke za EU.
Konferencija Senata Bijele kuće takođe je bila prilično zanimljiva utoliko što se govorilo o ponovnom angažmanu SAD u regiji i potrebi zadržavanja američkog prisustva u NATO snagama na području Kosova i BiH. Da biste održali stabilnost, od koga je možete tražiti? Ostavljam to vašim zaključcima.
Dakle, dragi čitaoče, nemojte se iznenaditi diplomatskim izjavama u vezi sa rezultatom izbora ovdje u Crnoj Gori, oni su daleko od toga da će biti oduševljeni ili prezadovoljni, uporedite jezik koji se ovdje koristi u odnosu na jezik koji se koristi za pobjedu Bajdena u predsjedničkoj trci u SAD.
Razumijem povrijeđenost i bol zbog onoga što se događa u Crnoj Gori posljednjih sedmica i mjeseci i želju da se to kaže svijetu, ali diplomatija nije otvoreni, iskreni instrument, barem ne dok se nedesi masovni napad na „državu“ ili njene građane. Do sada je većina onoga što se događa simbolično i sporadično, još nema masivnog napada koji je organizovan i kohezivan, što niko ne želi, ali do tada zaboravite na buku i slušajte riječi.
Svi gledaju i svi čekaju,a umisliti da gospodin Krivokapić, premijer, po svom izboru odlazi u Brisel, u svoju prvu inostranu posjetu, je prilično naivno.
Autor teksta je član Labour Internationala i Momentum Internationala, oba udruženja pripadaju britanskoj Laburističkoj partiji. Jedan je od osnivača MIA Montenegro International Alliance, udruženja koje se bavi promocijom građanskog društva i naprednih društvenih vrijednosti jednakost i vladavina prava. Živi u Crnoj Gori.
