Delta soj Sars-CoV-2 izaziva velike probleme širom svijeta. Procjenjuje se da je najmanje dvostruko prenosiviji od izvornog virusa, što dovodi u pitanje mjere koje su vlade preduzele 2020.
Tajland i Južna Koreja bilježe sve brže širenje zaraze i veću smrtnost, nakon što su uspješno upravljali epidemiološkom situacijom prošle godine. Novi Zeland i Australija su ponovo u lokdaunu. Siromašne i zemlje u razvoju bore se da spriječe urušavanje bolnica. Delta soj je radikalno promijenio okolnosti: situacija sada izgleda kao upravljanje potpuno novim virusom.
Iako se veliki dio svijeta bori, život u Britaniji izgleda skoro normalno. Londonski noćni klubovi puni su onih koji se zabavljaju i uživaju bez brige. Odvijaju se festivali sa desetinama hiljada posjetilaca. Nakon neprestanog svakodnevnog medijskog izvještavanja, Covid-19 je sišao sa naslovnih strana. Posmatrajući ovo, čini se kao da je pandemija za većinu ljudi završena.
Ono što je promijenilo igru u Britaniji je vakcinacija. Kada su objavljeni prvi rezultati ispitivanja vakcine, efikasnost je bila mnogo veća nego što je iko očekivao. I prve studije iz Škotske pokazale su da je vakcina Pfizer čak efikasna u zaustavljanju prenošenja. To je dalo stvarnu nadu za upotrebu vakcine u suzbijanju virusa ili dostizanje praga „imuniteta krda“ na kojem bi prestao da cirkuliše.
Bolnice su prepune u nekoliko regiona, kreveti postaju dostupni samo ako neko umre, a nedostatak kiseonika obično uzrokuje smrt čak i kod mlađih ljudi
Istina je da je Delta ponovo promijenila sliku. Iako su vakcine i dalje veoma efikasne u zaustavljanju teških bolesti i smrti, oni koji su revakcinisani i dalje mogu da budu zaraženi delta sojem i da ga prenesu na druge. Međutim, važna metrika je konverzija slučajeva: broj slučajeva koronavirusa u zajednici kojima postaje neophodno bolničko liječenje. Kada se virus prvi put pojavio u Kini, procjene su bile oko 20%. Šire testiranje asimptomatskih slučajeva svelo je ovo na oko 13%, a vakcine su uspjele da ga još više smanje na 3-4%.
Ipak, ovi problemi blijede u poređenju sa onim razornim u zemljama kao što su Indonezija, Indija, Nepal, Peru i Brazil. Bolnice su prepune u nekoliko regiona, kreveti postaju dostupni samo ako neko umre, a nedostatak kiseonika obično uzrokuje smrt čak i kod mlađih ljudi.
U junu je prijavljeno da je 30 pacijenata na odjeljenju intenzivne njege u Ugandi umrlo jedne noći, pošto je nestalo zaliha kiseonika. Hiljade ljudi umrlo je kod kuće, a formirani su volonterski timovi građana koji će preuzeti njihova tijela i pružiti podršku njihovim porodicama.
Šta se može učiniti da se pomognu i podrže ove zemlje? Kratkoročno, od vitalnog je značaja unošenje medicinskih kapaciteta, poput stručnog osoblja, kiseonika, ventilatora i većeg broja kreveta.
Osim toga, institucije poput Svjetske banke finansijski podržavaju zemlje u primjeni mjera zatvaranja uz ekonomsku podršku onima koji ne mogu da rade. Ali to su opet kratkoročne mjere, s obzirom na to da će delta soj nastaviti da se širi.
Veći problem je u tome što je ovim zemljama potrebno više vakcina kako bi mogle prvo da zaštite svoje zdravstvene i socijalne radnike, zatim starije i ugrožene grupe i na kraju da krenu ka širokoj zaštiti cijele populacije. U osnovi, oni moraju da ponove ono što je Velika Britanija učinila, ali u kontekstu milijardi ljudi, a ne miliona. I to moraju da urade suočeni sa virusom koji se brzo kreće i iz dana u dan izaziva razaranja.
Glavno usko grlo za postizanje toga trenutno je u lancu snabdjevanja. Rješenje koje su predložile bogate zemlje i farmaceutske kompanije mehanizam je donacija: bogate zemlje obećale su novac i doze međunarodnoj inicijativi Covax, koja ih je zatim distribuisala po cijelom svijetu. Alternativno, bogate zemlje bi mogle direktno da doniraju doze zemljama koje odaberu.
Kao što je opštepoznato, ovaj dobrotvorni model je propao. U oskudici, bogate zemlje su zadržale doze i nijesu ih podijelile. Ovo se sada ponavlja sa odlukom da se pojača vakcinacija (davanjem treće doze) u bogatim zemljama, dok siromašnije zemlje još čekaju prve doze. I nije iznenađujuće – bilo da je riječ o boribi sa prethodnim epidemijama, poput ebole ili svinjskog gripa, bogate zemlje uvijek prvo brinu o sebi, a zatim se okreću ostatku svijeta.
Dok gledamo na ostatak 2021. godine, ono što se pojavljuje je priča o dvjema pandemijama
Kako u ovom slučaju gledati naprijed? Ovo znači da moramo da se odmaknemo od modela dobrotvornih organizacija ka onom gdje regioni mogu da stvore osnovu za snabdjevanje svog stanovništva, idealno iz lokalnih proizvodnih centara.
To znači pokretanje fabrika na strateškim lokacijama širom svijeta, obavljanje potrebnog prenosa tehnologije i ulaganje u ljudske kapacitete, kao i spremnost za hitno odricanje od intelektualne svojine, tako da se proizvodnja može odvijati bez normalne patentne zaštite.
Svjetska banka i bogatije zemlje trebalo bi da pomognu ovim zemljama da postanu samoodržive, umjesto da ostanu u modelu zavisnosti 20. vijeka.
Dok gledamo na ostatak 2021. godine, ono što se pojavljuje je priča o dvjema pandemijama. Bogate zemlje jurišaju naprijed, pokušavajući da se pretvaraju da je pandemija gotova. Siromašne zemlje su ponovo zaboravljene i bore se da bi vidjele kako mogu da izađu iz ove godine bez neprekidnih gubitaka i dubljeg razaranja.
* * * * *
Autorka je Dejvi Sridhar, šefica katedre za globalno javno zdravstvo na Univerzitetu u Edinburgu
