Igor Kovačević i Predrag Krstev su za članstvo u kriminalnoj organizaciji državljanina Bosne i Hercegovine Dragana Gajića osuđeni na po godinu i po zatvorske kazne, dok je Esad Nimanbegović dobio godinu robije.
Ilir Ljamović osuđen je na dvije godine i osam mjeseci zatvora dok mu je na ime sporedne kazne naloženo da plati 10.000 eura u Budžet Crne Gore.
Pored novčane kazne od 10.000 eura, Stevo Đakonović osuđen je na godinu robije. Danilo Dragojević osuđen je na godinu i po zatvora i da plati 3.000 eura u državnu kasu.
Presudom je precizirano da u slučaju da optuženi koji su kažnjeni sporednom novčanom kaznom ne uplate dogovoreni iznos u roku od tri mjeseca od pravosnažnosti presude, novčana kazna će se zamijeniti kaznom zatvora.
- Za svakih započetih 25 eura novčane kazne određuje se jedan dan kazne zatvora, s tim da kazna ne može biti duža od šest mjeseci – navodi se u presudi.
Pored Nimanbegovića, Ljamovića, Krsteva, Kovačevića, Đakonovića i Dragojevića po osnovu sporazumnih priznanja krivice na zatvorske kazne pravosnažno su osuđeni i Samir Ustabećir, Marko Rudović, Davor Klikovac, Bojan Ivanović, Dalibor Marković i Boško Perović. Sud je ranije odbio nagodbu koju je Ivan Perović potpisao sa Specijalnim tužilaštvom. Optuženi Rajko Kovač, Tamara Petrović, Radoje Petranović, Petar Deretić i Aleksa Mićković, prema informacijama Pobjede do sada nijesu sporazumno priznali krivicu.
Viši sud je sredinom oktobra prošle godine potvrdio optužnicu protiv osamnaest pripadnika kriminalne organizacije u predmetu ,,Zamka“ za šverc marihuane koju je razotkrio pokojni visokorangirani policajac Rudolf Elezović čije je tijelo pronađeno 8. juna u rijeci Bojani.
U ovom slučaju, status svjedoka saradnika dobio je Andrija Karađinović koji je za šefa organizacije, u poslu šverca droge iz Albanije preko Crne Gore, označio državljanina Bosne i Hercegovine Dragana Gajića dok je Ustabećir označen kao osoba koja je organizovala preuzimanje i transport droge na teritoriji Crne Gore.
Iako nikada nije vidio Gajića, Karađinović je ustvrdio da je državljanin Bosne i Hercegovine drogu nabavljao preko nekih ljudi u Albaniji. Nakon što bi Gajić dogovorio posao kupovine droge, pozvao bi Samira Ustabećira da preuzme tovar na granici.
Po već unaprijed napravljenom dogovoru, Ustabećir bi pozivao Albanca Mir Bruljija koji mu je dovozio drogu do Bojane, odakle ju je Ustabećir dalje prevozio gliserom do Ulcinja a potom organizovao prevoz do Podgorice.
Prema navodima optužnice, Marković je imao zaduženje da vrši osmatranje i obavještava pripadnike koji vrše prevoz droge o kretanju policije na putu, prenosi poruke između pripadnika u vezi sa kriminalnim aktivnostima i prisustvuje sastancima u Albaniji na kojima su se dogovarali poslovi šverca droge.
Ime Klikovca se pominje u slučaju 16 kilograma marihuane koja je pronađena u mjestu Reč. Kako je ispričao svjedok saradnik Igor Kovačević se dogovorio sa Rajkom Kovačem da će mu nabaviti 10 kilograma marihuane i od njega uzeo 10.000 eura.
Za dobijeni novac, kupljena je lošija roba u Albaniji, a Klikovac, Ustabećir, Kovačević i Bojan Ivanović su robu potom ostavili u mjesto Reč, gdje je trebalo da je pronađe i zaplijeni policija, a što im je poslužilo kao opravdanje Rajku Kovaču da je ,,roba pala“.
Svjedok saradnik je istražiteljima detaljno opisao način rada pripadnika ove kriminalne organizacije.
Karađinović je naveo da kada bi nepoznata osoba u podgoričkom naselju Masline iz kombija preuzela 100 kilograma marihuane, u ladici automobila bi ostavila 3.000 eura koje su dijelili svi učesnici transporta droge.
Od tog novca 700-800 eura je dobijao vozač, 300-400 eura pratnja dok bi ostatak uzimali svjedok saradnik i optuženi Ustabećir, koji je ipak uzimao malo više.
Svjedok saradnik je u istrazi ustvrdio da je njegov zadatak u ovom poslu da osmatra ima li policije.
On je pojasnio da u slučaju kada bi drogu zaplijenila policija šteta je išla na račun ljudi iz Albanije koji su nabavljali drogu dok vozači i pratnja ne bi dobijali ništa.
Svjedok saradnik je precizirao i da droga koju je Mir Brulji dovozio na granicu i predavao je Samiru nije bila njegova, već nekih lica iz Albanije.
