Crna hronika

Predmet ,,Zamka“: Prihvaćene nagodbe SDT-a sa optuženima za učešće u švercu marihuane

Za prevoz droge kroz Crnu Goru osuđeni na ukupno 35 mjeseci zatvora

Viši sud je u predmetu ,,Zamka“ prihvatio sporazume optuženih Bojana Ivanovića i Boška Perovića kojim su priznali članstvo u osamnaestočlanoj kriminalnoj organizaciji, koja se bavila transportom marihuane iz Albanije u BiH kroz Crnu Goru, dok je odbacio nagodbe koje su sa Specijalnim tužilaštvom potpisali optuženi Davor Klikovac i Ivan Perović.

Za prevoz droge kroz Crnu Goru osuđeni na ukupno 35 mjeseci zatvora Foto: Pixabay/Ilustracija
PobjedaIzvor

Sutkinja Biljana Uskoković je, nakon usvojenog sporazuma, Ivanovića osudila na dvije godine i dva mjeseca zatvora za pripadništvo kriminalnoj organizaciji Samira Ustabećira i šverc marihuane, a Perovića na devet mjeseci zatvora zbog stvaranja kriminalne organizacije.

Viši sud je sredinom oktobra potvrdio optužnicu protiv osamnaest pripadnika kriminalne organizacije u predmetu ,,Zamka“ za šverc marihuane koju je razotkrio pokojni visokorangirani policajac Rudolf Elezović čije je tijelo pronađeno 8. juna u rijeci Bojani.

Na optužnici su: Samir Ustabećir, Ilir Ljamović, Marko Rudović, Davor Klikovac, Bojan Ivanović, Aleksa Mićković, Igor Kovačević, Danilo Dragojević, Stevo Đakonović, Dalibor Marković, Esad Nimanbegović, Predrag Krstev, Ivan Perović, Rajko Kovač, Petar Deretić, Boško Perović, Radoje Petrović i Tamara Petrović.

U ovom slučaju, status svjedoka saradnika dobio je Andrija Karađinović koji je za šefa organizacije, u poslu šverca droge iz Albanije preko Crne Gore, označio državljanina Bosne i Hercegovine Dragana Gajića dok je Ustabećir označen kao osoba koja je organizovala preuzimanje i transport droge na teritoriji Crne Gore.

Iako nikada nije vidio Gajića, Karađinović je ustvrdio da je državljanin Bosne i Hercegovine drogu nabavljao preko nekih ljudi u Albaniji. Nakon što bi Gajić dogovorio posao kupovine droge, pozvao bi Samira Ustabećira da preuzme tovar na granici.

Po već unaprijed napravljenom dogovoru, Ustabećir bi pozivao Albanca Mir Bruljija koji mu je dovozio drogu do Bojane, odakle ju je Ustabećir dalje prevozio gliserom do Ulcinja.

U Ulcinju bi je Karađinović i Ilir Ramović pakovali u auta i slali za Podgoricu.

Vozači su bili Samir, Bojan Ivanović i Esad Nimanbegović dok je Marko Radulović čistio put ka Podgorici automobilima koji su prevozili drogu.

Po dolasku u Podgoricu, Gajić bi preko kriptovanog telefona Ustabećiru dao instrukciju da robu ostavi u vozilu sa ključem, kod samoposluge Aroma u podgoričkom naselju Masline.

Nakon pola sata dolazio bi vozač koji je preuzimao marihuanu i ostavljao novac u ladici.

Kako se navodi u optužnici, kada bi nepoznata osoba preuzela 100 kilograma marihuana, u ladici automobila bi bilo ostavljeno 3.000 eura i taj novac su dijelili svi učesnici transporta droge.

Od tog novca 700-800 eura je dobijao vozač, 300-400 eura pratnja dok bi ostatak uzimali svjedok saradnik i optuženi Ustabećir, koji je ipak uzimao malo više.

Svjedok saradnik je u istrazi ustvrdio da je njegov zadatak u ovom poslu da osmatra ima li policije.

On je pojasnio da, u slučaju kada bi drogu zaplijenila policija, šteta je išla na račun ljudi iz Albanije koji su nabavljali drogu dok vozači i pratnja ne bi dobijali ništa.

Svjedok saradnik je precizirao i da droga koju je Mir Brulji dovozio na granicu i predavao je Samiru nije bila njegova, već nekih lica iz Albanije.

Portal Analitika