Vijest da će prvaci NSD i DNF, Andrija Mandić i Milan Knežević, putovati na miting koji u Beogradu organizuje srpski predsjednik Aleksandar Vučić, njegova stranka, njegovi mediji i službe - nije posebno iznenađenje.
Oba naša političara, koji su, već dugi niz godina, kako vole da kažu i ponavljaju, ,,predstavnici srpskog naroda u Crnoj Gori“, neće propustiti priliku da i ovoga puta pomognu vođi svih Srba - kako vole da zovu svog domaćina u glavnom gradu Srbije - makar i njemu i njima to bilo posljednja srpsko-srpska pomoć!
Gospodin Mandić će, za tu priliku, zaboraviti kako se nedavno iskreno kajao - i sam sebi povjerovao, vjerovatno, tokom predsjedničke kampanje - što je, zanesen odbranom srpstva u Crnoj Gori, često pretjerivao i radio pogrešne stvari. (Za taj spisak sada nemamo ni vremena, ni prostora. Dugačka je ta enumeracija.)
Gospodin Knežević će, kako stvari stoje, svoj skromni doprinos - prisustvo ,,spontanom“ mitingu u Beogradu, osim govora, sigurno upotpuniti razgovorom sa Vučićem, ili Dačićem, ili Vulinom i Brnabić u vezi vidnog pada broja Crnogoraca u susjednoj bratskoj i sestrinskoj Srbiji. Jer, nedavno se i g. Knežević svečano obavezao da će poginuti, ako treba, ako neko dirne u Crnogorce, koji, konačno, postoje! Istina, u sve manjem broju, i to baš u zemlji koja nam/im je najbliža, to jest ista, jer - ,,isto je to“, i tako dalje.
Ili su se sva tri srpska domaćina već dogovorila što će i kako će 26. maja u Beogradu - prilikom domjanka koji su imali neđe u ekstrateritorijalnoj Zeti, na dan inauguracije novog predsjednika Crne Gore.
Ono što svakako zabrinjava, šalu na stranu - mada tu šale nema, niti je može biti - jeste da dva politička prvaka i samoproklamovana srpska nacionalna lidera u Crnoj Gori svojim činom potvrđuju svoju vazalnu pamet, ideologiju i namjere. Ići na noge, ili - da budemo precizniji - pod noge Vučiću u trenutku kada se njegovo grandiozno ,,srpsko-svetsko“ i otvoreno-balkansko Potemkinovo Selo raspada - pokazuje da g. Mandić i g. Knežević svoje srpstvo shvataju kao bespogovornu, bezidejnu, bezličnu i slijepu poslušnost prema onome/onima koji stoluju u Beogradu.
I biće tako dok je osoba B u zgradi na Andrićevom vencu. Kao što su slušali osobu A, dok je ona bila tamo, bez obzira na ratove, genocide, sukobe sa svijetom, zlo, muku i zločine.
Tako prvaci srpstva (ili bi trebalo pisati ,,srpstva“, što je, vjerovatno, pravilnije u crnogorskom kontekstu) svoje srpstvo, sa ili bez navodnika, vide kao slijeđenje vladara u Beogradu. I tako do sljedećeg vladara.
Mi, koji imamo određene sumnje da upotrijebimo eufemizam za otpor toj destruktivnoj i anti-istorijskoj instrumentalizaciji Crne Gore i Crnogoraca, smo, tokom i u međuvremenu tog njihovog ponižavajućeg služenja Beogradu i Srbiji – anti-Srbi, srbomrsci, ustaše, nacionalisti i ekstremisti.
To ćemo i ostati - u njihovom svjetonazoru - jer je, za tu politiku i kulturu, borba za Crnu Goru i njene interese - izdaja, ako se to kosi, makar i malo, sa onim kako interese Srbije i Srba vidi aktuelni vlastodržac na pomenutoj beogradskoj adresi.
Zato ,,srpski političari u Crnoj Gori“ mogu samo iz reklamnih i kratkotrajnih predizbornih potreba da se sjete Crne Gore i Crnogoraca. Do sljedećeg ljeta za Beograd, ili mrkog pogleda iz crkve koja ovih dana slavi ,,sveca“ koji se oduševljavao Hitlerom, otvoreno mrzio Jevreje i Rome (koje nije tako zvao) i koji je bio inspiracija kvislingu Milanu Nediću. Onda Crnogoraca opet nema i moraju se ,,pomiriti“ sa Srbima ...
Za to vrijeme, političar nove generacije, novi (i, u mnogim značenjima te riječi - slučajni) predsjednik Crne nam Gore, izjavio je da će mu, poslije ritualne posjete Briselu (lokalna evropska ,,špika“ tako lijepo odzvanja u ušima briselskih birokrata), prva bilateralna posjeta biti - Beograd!
Kakva čudna podudarnost!
Nepotrebno je pominjati da će, poslije karikaturalne posjete Krivokapić Zdravka i one, upravo vodviljske, Abazović Dritana, saldo u međusobnim posjetama na nivou šefova država ili vlada između Srbije i Crne Gore biti - 0 prema 6.
To jest: to će biti šesta uzastopna posjeta crnogorskih zvaničnika (ili, kako predstavnici avgustovske vlasti više vole da se kaže: zvaničnika Crne Gore) Beogradu. Iz Beograda, u međuvremenu, nije bilo pijučne, da iskoristimo i tu staru izmišljenu crnogorsku riječ. Niti jedne.
Beograd - Srbija, dakle - vodi 6:0.
Odlazak g. Milatovića u Beograd će, neizbježno, poslati poruku da se Crna Gora i dalje zadovoljava ništicama u svom odnosu prema Srbiji. Najbliži susjed, dva najbliža naroda i ostale istorijske obmane i poštapalice su, već je sada sasvim jasno, dio instrumentarijuma i svjetonazora novog predsjednika Crne Gore.
G. Milatović će, tom posjetom Beogradu, uprkos Vučićevoj politici prema Crnoj Gori, prema regionu Zapadnog Balkana i prema evro-atlantskoj zajednici - ili zapravo upravo zbog te politike, kojoj i sam pripada - trasirati svoj mandat u pogrešnom pravcu.
(Kada uđete u pogrešan voz - sve su usputne stanice pogrešne. U tom je vozu g. Milatović već bio - lako ćemo se sjetiti njegove posjete Banjaluci, u svojstvu ministra prve avgustovske vlade.)
Ili će i on, kao neproklamovani reprezent srpstva/,,srpstva“ u Crnoj Gori, baš kao i gorepomenute ,,plemenske vođe“, morati, ubrzo, ponovo za Beograd, kada i Aleksandar Vučić i njegova politika budu ružna prošlost?
Ali to će već biti novi set između bratske Crne Gore i sestrinske Srbije - da se teniski izrazimo. A tenis je, kao i politika, sport u kojem možete uzeti manje poena, ali ipak dobiti meč.
A i red je više da u toj utakmici uzmemo koji poen - za Crnu Goru, a u korist nove Srbije, koja će, jednog dana, poštovati i sebe i druge.
Srećan povratak iz Beograda, dakle.
