„Ideja je uvijek bila prisutna i kroz naše tadašnje školovanje, s obzirom da sam porijeklom Cetinjenin. Jednostavno, to je nešto što je stalno prijavalo kroz svakodnevni život. Bio sam dječak pa mi je tad bilo i znalo biti neobično, kad bih slušao starije, kad kažu u vrijeme Crne Gore“, kaže Vušurović
On je rekao da ga je ideji o nezavisnosti privukla i ljubav prema istoriji.
„Još kao đak tadašnje titogradske gimnazije, uvijek sam iznad svega volio istoriju, a onda je taj moj sentiment za istoriju, nažalost, nadgradilo ono što je počelo da se dešava, sredinom 80-ih, kad je SANU već hvatala zalet da poruši i same temelje Jugoslavije na svom putu ka ostvarenju velike Srbije“, naveo je Vušurović.
Smatra da se krajem osamdesetih stvari mijenjaju, te da je tada formirano, kako je kazao, diobno vreteno, za i protiv Crne Gore, odnosno za samobitnost crnogorske nacije, a samim tim stabilnost crnogorske države.
„Imali ste jednu šaku crnogorskih i dobrim dijelom cetinjskih intelektualaca, dok je sa druge strane krenula sva ta beogradska, terazijska mašinerija, politika, mediji koji su tad u Crnoj Gori, kao evo i sad, nažalost, bili dominantni. I onda je naravno krenulo tzv. AB revolucija, odnosno pravim imenom, velikosrpski puč, 889.na 90. godinu“, podsjetio je Vušurović.
Prema njegovim riječima, uvijek je postojala vjera u ideju uprkos bojazni da se do nezavisnosti ipak neće doći.
„To je bio jedan prirodan strah, prirodana bojazan, ali jednostavno kad znate da se borite za prave stvari, kad znate da su igri čast, pravo i sloboda Crne Gore, vaše je da budete tu, da dignete glas, uradite sve što kao jedan mali pojedinac možete da uradite, a splet okolnosti je hoće li se do tog cilja doći ili neće. Samo se treba sjetiti svih onih prije nas koji su bili posvećeni tom cilju i za njega davali ne svoje vrijeme i ne svoju posvećenost kao mi, nego i svoje živote. Da su se libili mi danas ne bi imali o čemu da pričamo“, istakao je Vušurović.
Za njega nema dileme da je borba za nezavisnost bila teška, posebno krajem osamdsetih i početkom devedesetih.
„Pogotovo tad 1989., 1990. kad je bila euforija, to su godine Gazimestana, to su godine Miloševićevog uspona, Stambolićevog sloma sa kojim je slomljena čini mi se i normalna Srbija, koja je to sve manje“, napominje Vušurović.
On smatra da tada u tinejdžerskim danima posebno u njegovoj generaciji nije bilo uobičajeno da se bavite tim temama.
„Pored hiljadu interesantnih tema vezanih i primjerenim tinejdžerskim godinama, naravno nijesam odstupao ni u tim temama i tim interesovanjima, ali je ovo me uvijek grizlo, peklo i jednostavno ću rado da dignem glas“, naglasio je Vušurović.
Pred referendum 2006. za njega je značajno bilo svih tih mjeseci na Cetinju što se išlo korak po korak ka crnogorskom jedinstvu.
„Išlo se ka jedinstvu svega što je disalo suverenom Crnom Gorom. mZnate, od 1990. vremena jedinstvenog DPS-a pa onog raskola, znači u DPS-u na relaciji Đukanović-Bulatović, dobrim dijelom definisanog drugačijim planovima za Crno Goru i njen državno-pravni status, dosta je zle krvi bilo posijano između DPS-ovaca i onih koji su bili na strani Liberalnog saveza, Socijaldemokratske partije, Federalističkog pokreta, tu ne treba zaboraviti nikog. Tu nije bilo malih i velikih, bilo je samo za i protiv Crne Gore. Ono što me jako, jako radovalo i čemu sam se bio posvetio u okviru svojih skromnih mogućnosti, kao i mnogi drugi, jeste da se jednostavno te ratne sjekire zakopaju. Da se to umiri za rad višeg i opštega dobra. Smatram da je ta sloga koja je nam danas jednako nedostaje bila dodatni garant za pozitivan ishod referenduma. Odnosno za obnovu crnogorske države i njene nezavisnosti“, ocijenio je Vušurović.
Dan referenduma, 21. maj 2006. pamti kao jedan od najdužih dana u životu.
„Tako je bilo i većini oko mene. Maltene smo se takmičili ko će imati bolji izvor, ko će biti prva ruka neke ekskluzivne informacije. Dobar dio dana smo, mogu slobodno reći, proćerdali. Uz mobilne telefone, probajući da što prije čujemo dobre vijesti. Nijesmo u njih sumnjali, pribojavali smo se kako će druga strana, ona koja je bila protiv crnogorske nezavisnosti i priklonjena državnoj zajednici, ako to može da bude zajednica jer nije prirodno, kako će reagovati na očekivanu pobjedu“, kazao je Vušurović.
Proglašenje rezultata Vušurović pamti kao prezentaciju sa slikama koje se smjenjuju.
„Pamtim kao jedan kolaž slika nepovezanih, kao jedna power point prezentacija gdje sad u fokusu imam vas je starac koji plače, tamo je neka djevojka koja ljubi i grli prvog do sebe, vrišti od straha, ovamo su djeca, sa druge strane vidite strance, turiste, ljude koji su došli iz naše dijaspore, koji se drže za glavu, jednostavno trebao vam je neko da vas uštine, da se ubijedite da li je to istina, da li je to realnost. Je li moguće da je san generacija obnovljen i ostvaren baš u tom trenutku, baš toga dana, baš u vašoj eri? Jeste li vi ta kockica u mozaiku koja je, makar nekim dijelićem svoje snage, htjenja, skromnijih moći, doprinijela da ta slika koja, nažalost blijedi, postane stvarnost“, podsjetio se Vušurović.
Uprkos stavu EU da je za proglašenje nezavisnosti potrebno 55 odsto, vjerovao je da je to dostižno.
„Vjerovao sam, i dan-danas mislim, da Crnogorce ništa ne može motivisati kao nepravda. Sama ta prečka, znate i sami kako je od strane gospodina Solane, odnosno međunarodne zajednice, postavljena, računao sam na ono na šta računam i sad, kada je u pitanju opstanak Crne Gore, odnosno njen povratak sebi, računao sam na naš inat“, istakao je Vušurović.
Uprkos teško izvojevanoj pobjedi, odnosno proglašenja nezavisnosti, kaže da nije vjerovao da će brzo doći vrijeme povratka na ulicu.
„Nijesam vjerovao da ću u 50-ima morati da igram drugo poluvrijeme. Mislio sam da ću biti na klupi, ali eto, uprkos zamoru materijala, sa te klupe ustanem kad smatram da mogu da postignem i pomognem makar malo, to i činim. Tako ću nastaviti dok god u meni bude inata i dok bude snage, a ima još. Naravno znao sam 30. avgusta što nam slijedi, znao sam da nam je ulica opet suđena, znao sam da se bez najšireg pokreta ovo ne može i neće riješiti, to tvrdim i sad. Opet apelujući na ono jedinstvo suverenističkog bloka, državu nam može vratiti u crnogorske ruke, samo ono što je državu i obnovilo - crnogorska sloga“, zaključio je Vušurović.
