Građani su tim vidom protesta pokušavali da onemoguće ustoličenje srpskog mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru.
Demonstranti su blokirali sve puteve ka Cetinju, te je poglavaru crkve Srbije Porfiriju Periću i Joanikiju kao jedina moguća opcija ostala da do prijestonice dođu helikopterom, što su na kraju, uz velike mjere bezbjednosti, prije tačno četiri godine i uradili.
Među blokadama na ulazu u crnogorsku prijestonicu, najveća je bila ona na magistralnom putu ka Podgorici, na Belvederu. Upravo po njoj će demonstracije najviše i ostati upamćene, a Belveder će, osam i po decenija od tragičnog protesta na istom mjestu, postati sinonim za otpor i nepristajanje na poniženje i okupaciju.
Belveder primjer što Crna Gora može kada jedinstvena ustane
„Belveder predstavlja još svježe iskustvo i naučenu lekciju za svaki budući građanski otpor zatiranju Crne Gore i svakog njenog individualiteta. Sa druge strane, ništa manje od toga, predstavlja i primjer što Crna Gora može kada jedinstvena ustane u frontu protiv onih koji žele njen nestanak i mutiranje u nešto što nikada nije bila“, rekao je za Portal Analitka građanski aktivista Predrag Vušurović povodom godišnjice protesta.
Kaže kako se boji da u jednom dijelu on predstavlja i prokockanu šansu i iznevjerenu nadu.
„Nadu da se otpor na Belvederu politički kapitalizuje. Onoga trenutka kada je opravdani bunt i jedinstveni otpor petog septembra na Belvederu i Adžića krivini trebalo iskoristiti da se politički poentira, to je izostalo“, rekao je Vušurović.
Belvdeder suštinski označio kraj Vlade Zdravka Krivokapića
Ipak, ističe kako je za ponos što je Belveder suštinski označio kraj Vlade Zdravka Krivokapića.
„Proslavljenog makar činjenicom da je vjernik koji sa „svojom“ crkvom, a na uštrb svoje države, ipak nije potpisao tzv. temeljni ugovor“, dodao je Vušurović.
Napominje kako „ono zbog čega učesnicima belvederskih događaja nikako ne može da bude svejedno jeste, što je, nažalost, nakon Krivokapićeve rođena suštinski ništa manje anticrnogorska Abazovićeva Vlada, uz suverenističko učešće i manjinsku podršku“.
„Ne mogu, a da Vas ne podsjetim na onu – „ako me prevariš – sram te bilo, ako me opet prevariš – sram me bilo“. Iluzorno je bilo i pomisliti da će naredna Vlada, nakon pada Krivokapićeve, moći biti politički korektor Abazovića i njegovih. Iz nje i nakon nje niko od političkih aktera nije ostao bez fleka, dok je otud Abazović po potpisu u trenutku pada izašao još prljaviji i po Crnu Goru pogubniji, nego što je u nju ušao“, rekao je Vušurović.
Belveder iz 2021. istorijski se kalemi na onaj 1936.
Sa druge strane, naglasio je on, građanski bunt objedinjen pod imenom Belveder jeste još veći zbog toga što se i politički i pokazanom jednodušnošću i silinom otpora, istorijski kalemi i nastavlja na onaj veličanstveni i u međuratnoj istoriji jedinstveni, nažalost, krvavi Belveder iz ’36.
„Onaj sa šest skrinja, desetinama nosila i sedamdeset uhapšenih. Tako da u uhu svakog časnog Crnogorca i svakog građanina Crne Gore koji svoju zemlju voli, Belveder, znači, odzvanja dvostruko. I onom slavom i tragikom iz ‘36. i onim pokazanim otporom i jedinstvom na čijim se temeljima, nažalost, politički nije blagovremeno profitiralo i ukočio sunovrat“, ističe Vušurović.
Metastaza malignog uticaja crkve Srbije na mekom crnogorske države
Na pitanje da li je maligni uticaj Joanikija i crkve Srbije izraženiji sada nego prilikom ustoličenja praćenog protestima, kaže kako je nesporno da je u onom trenutku, i do trenutka tzv. ustoličenja, sve vrijeme bilo riječ o malignom uticaju.
„Uticaju brižljivo hranjenom i zalivanom tokom višedecenijske pogubne kohabitacije sa vlastima doavgustovske Crne Gore. (Amfilohije) Radovićev rad je bio po nju toliko koban i razarajući, da je nakon njegovog odlaska i ekspresnog brisanja njegove upitne institucionalne zaostavštine, čak i neko Mićovićevog kalibra i sirovosti bio dovoljan za nastavak radova, pa i sve da nema jurišlije poput (Metodija) Ostojića“, ocijenio je naš sagovornik.
Ako, kaže, pričamo o tadašnjem malignitetu, danas, smatra Vušurović, možemo nažalost već da pričamo o metastazi na mekom i ranjivom tkivu antifašističke i građanske crnogorske države i o privremenom trijumfu četničke Crne Gore.
Stevo Vasiljević / Pobjeda
„No, ne zaboravimo da niko od njihovih prethodnika, uljuljkanih nakon povlačenja Titovih snaga za Bosnu ‘42. nije mogao ni da sanja svoju bruku, bježaniju i rasulo na Neretvi“, napominje on.
Pokušaj obnove kapele imaće reprizu Belvedera kao jasan odgovor
Tokom posljednje četiri Joanikije je više puta isticao pitanje obnove kapele na Lovćenu. No, to je pitanje rodilo još jedno - da li on uopšte i razumije u kojoj je mjeri kontroverzna pomenuta tema u gradu u kojem je sjedište mitropolije koju predvodi.
„Za njega ta tema uopšte nije kontroverzna. Kada pričam o temama toga tipa, pričamo o temama iz Daničinog listinga, od Prizrena do Lovćena. Jedina osobenost svete crnogorske planine je što za razliku od drugih sanjanih destinacija van domašaja, nije u drugoj državi. Ali ipak još jeste van domašaja“, kazao je Vušurović.
Poručio je da pitanje obnove kapele Karađorđevića "ima reprizu Belvedera kao jasan i jednoznačan odgovor".
"Nepoznanica bi bio samo epilog", smatra on.
Ispiranjem mozga Crngorcima stvara se mržnja prema svim okolnim zemljama
„Siguran sam da to ne bi bio samo odgovor prijestonice, kao što to ni Belveder nije bio: To bi, kako sam neđe rekao, bio građanski odgovor „srcem Cetinjana svih crnogorskih gradova“, ljudi čiji je ovo grad jednako koliko i naš. Svako naredno pominjanje bilo jedne ili druge teme, koje se u krajnjoj liniji i njihovom planeru svode na istu, jesu samo način da se izbore produžeci za dovođenje ovog krvavog i anticrnogorskog djelovanja do konačnice, kupovina vremena za tiho rastakanje suštine ove zemlje, na čemu se, iskreno, predano i uspješno radi“, smatra Vušurović.
A konačnica je, kako ističe on, pretvoriti Crnu Goru u državu tek po formi, bez sadržine, pogotovo bez antifašističke i građanske esencije, bez koje Crne Gore nema i ne može da postoji.
„Ispiranjem mozgova građana Crne Gore, ali u prvom redu Crnogoraca, ide se na to da se stvori odijum i generiše (i izazove obostrana) mržnja prema svim okolnim zemljama i narodima koje su se malignog uticaja Beograda, prvenstveno zaslugom tog istog Beograda i njegovom greškama i zločinima, jednom i za svagda riješili. Kako i koliko stoički ovakve trendove, jer je to mnogo više od incidenata, podnose partije manje brojnih naroda koje, poput zakupljenog dekora, participiraju u aktuelnoj vladi, je za svako poštovanje“, zaključio je sagovornik Analitike.
