
Protesti, koje su nakon tragedije na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, kada je u padu betonske nadstrešnice stradalo 16 osoba, pokrenuli studenti, posljednjih su nedjelja prerasli u otvorenibunt građana protiv vlasti, a prati ih nezabilježena represija policije i vojske.
„U toku je faza ogoljenog nasilja jer autoritarna vlast prirodno nije sposobna da vodi dijalog sa nezadovoljnim dijelom društva“, kaže u razgovoru za Portal Analitika srpski političar, lider Građanskog demokratskog foruma, Zoran Vuletić.
„Neoradikalska ksenofobna vlast opisuje sve koji su nezadovoljni kao strane plaćenike, izdajnike, rušitelje Srbije… Zamislite čudo da postoji neko nezadovoljan nakon trinaest godina i to neko ko protestuje zbog pogibije šesnaestoro ljudi kao posljedice rusko - kineskog modela razvoja za koji se Srbija odavno opredijelila! Poenta je u naopakoj politici koju Srbija mora hitno da napusti ukoliko želi naprijed“, kaže Vuletić.
Srbija na korak smo od mnogo većih nemira
Ipak, uz žaljenje konstatuje da ni sa suprotne strane nema alternativne politike, već samo, kako kaže, konfuzija i bježanje od suštine. U takvim uslovima, smatra, sve se svelo na ulične bitke koje autokratama najviše odgovaraju jer, kaže, to je njihov teren.
„Dio društva koji istrajava u protestu je prilično izmanipulisan paklenom propagandom sa medija United Group. Nametnut nam je model neodgovornog profesora Jova Bakića kako je jedini način da se Vučić pobijedi uličnim borbama u otvorenoj tuči. U eri društvenih mreža ideje takvih političkih opskuranata dobijaju pogonsko gorivo i građani se izlažu velikoj opasnosti kada se odazivaju takvim pozivima na fizički obračun. Najgore od svega je što je ta propaganda potpuno paralisala i ono malo političkog potencijala u opozicionim strankama kojima ne pada na pamet da izađu sa jasnom proEU politikom. Terciraju ili ćute oko bakićevskih metoda i nesvjesno preuzimaju dio odgovornosti za tragične posljedice. Na korak smo da još neko uludo izgubi život, a samim tim i na korak od mnogo većih nemira i mnogo težih uslova za razgovor“, smatra Vuletić.
Mišljenja je da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ima najveću odgovornost i obavezu da zaustavi nasilje.
„Međutim, umjesto da smiruje situaciju, on pokušava da održi nasilje na ovom nivou preko svojih bahatih potpukovnika poput Krička ili brata Andreja koji iz Ćacilenda pokazuje srednji prst demonstrantima. Nemiri na ulicama odlažu raspisivanje izbora i, ponoviću, nose ogromne rizike. Par opozicionih, kako sami za sebe kažu proEU stranaka, mora da preuzme odgovornost i ponudi pregovore oko raspisivnja izbora čije bi reziltate morali svi da priznaju. To je jedini način da se EU zainteresuje i pomogne. Mislim na Pokret slobodnih građana, Stranku slobode i pravde, Zeleni levi front i DS“, precizira Vuletić.
Vanredni parlamentarni izbori u ovim uslovima okidač za još veće nasilje
U ovom trenutku pak, smatra, Srbija nije ni blizu vanrednim parlamentarnim izborima jer je, kako ističe, njih nemoguće raspisati u ovakvoj atmosferi neprijateljstva.
„Ne bi ni bilo dobro da se raspišu izbori u ovim okolnostima. Mislim da je to jedan od razloga zašto režim provocira sukobe, posebno u momentima kada tenzija i broj ljudi na ulici opadne. Misle da mogu kontrolisati ovakav, očito po njima nizak nivo rizika još godinu. Velika je to greška jer radikalizuje drugu stranu, a posebno baca u očaj onaj dio društva koji bi u iole normalnim okolnostima prednost dao politici umjesto tuči na ulici. Uostalom, može li neko da da odgovor oko koje politike se tuku dvije strane? Ko je veći rusofil? Ko je veći patriota? Ko je veći izdajnik? Ko će da sačuva odavno izgubljeno Kosovo? Šta bi bila tema izborne kampanje ako bi se raspisali izbori? Imajući u vidu redovno skandiranje demonstranata“Aco, šiptare” i nebulozne studentske objave upućene policiji da su više metaka opalili ovdje nego braneći Kosovo, mogli bismo da zamislimo kako bi izgledala ta kampanja“, navodi Vuletić.
Smatra da bi u ovakvim uslovima Srbija dobila novu prorusku vlast ko god da pobijedi te da bi bilo previše prostora da nezadovoljna strana ne prizna izborne rezultate, ili da obije strane proglase pobjedu pola sata nakon zatvaranja birališta.
„Zamislite tu krizu i nasilje koje bi nastupilo! Ne treba nam to, dobro je što se još uvijek ne raspisuju izbori. Dodao bih da bez obzira što je predsjednik Vučić najavio na neki način veću represiju u narednim danima, ne očekujem da se to i desi. Voli za sebe da kaže da je politički veteran, a od veterana se ipak očekuje makar mrva razuma, bez obzira što je radikalski veteran“, kaže lider GDF-a.
Upitan da li bi Vučić mogao posegnuti za proglašenjem vanrednog stanja i šta bi takva mjera značila za demokratiju i za stabilnost u Srbiji, ali i u regionu, Vuletić odgovara da je region decenijama manje-više u vanrednom stanju zbog politike Beograda koji još uvijek nije izašao iz ‘90-ih.
„Srbiji nije potrebno vanredno stanje da bi destabilizovala region, efikasno to čini svojim redovnim stanjem. Milorad Dodik u BiH, Andrija Mandić u Crnoj Gori, opstrukcija Pupovca u Hrvatskoj, vezivanje u čvor Srba na Kosovu - plod su kreiranja politike iz Beograda i decenijama je tako. Ne očekujem da bi režim posegao za uvođenjem vanrednog stanja, bio bi to prevelik okidač za eskalaciju nasilja. Režimu je potreban niži nivo tenzija i oni to uspješno rade sa ćacilendom, Dijanom Hrkalović, Andrejem Vučićem, Anom Brnabić…“, ističe Vuletić.
Evropska unija šalje poruka da je Vučić mjera srpskog društva
Smatra da se potezi Evropske unije ne mogu posmatrati samo kroz upozorenja koja stižu iz Brisela povodom poteza vlasti u Srbiji. Ističe da je prenstveni interes EU stabilnost regiona.
„Odavno u Evropskoj komisiji što se Srbije tiče znaju sa kim imaju posla. Imaju posla sa nedozrelim društvom koje jako dugo ne razumije svijet u kojem živi. Shvatili su to vrlo brzo nakon atentata na premijera Đinđića i snizili su očekivanja od nas, samim tim i kriterijume kojima nas ocjenjuju. Kada vidimo odnos opozicionih stranaka unazad deset godina prema EU, odnos studenata prema EU, odnos tzv. profesionalnih medija prema EU - šta ti ljudi mogu da zaključe? Pa da je Vučić mjera našeg društva, koliko god to tužno izgledalo. Studenti kao najprogresivniji dio društva su išli u Brisel i Strazbur sa Wagner zastavama, na protestima su strogo zabranili EU zastave, i na kraju odbili sastanak sa ministarkom Kajom Kalas. Kakva je to poruka iz Srbije EU? Kakvu poruku šalju opozicioni lideri kada svako malo evropske zvaničnike uz američkog ambasadora nazivaju Vućićevim plaćenicima? Šta poručuju EU televizije N1 i NovaS kada kreiraju javno mnjenje da nas Evropa okupira jer smo pogodni za rudarsku deponiju? Kakvu poruku EU dobija kada čuje “Aco šiptare” sa protesta? Kada sve ovo posložimo vidimo da Evropa nema izbora, nema sa kim osim sa Vučićem da razgovara. I to je jako loše, ali sa druge straneEU nas spašava građanskog rata oko ruske politike“, poručuje sagovornik Analitike.
EU jedina odbrana Crne Gore, BiH i Kosova od srpske agresivnije politike
Upitan da li i na koji način na se na dešavanja u Srbiji može odraziti ukidanje mandata Miloradu Dodiku i raspisivanje novih izbora za predsjednika RS i da li se u savezništvu Beograda i Banjaluke uočavaju pukotine, Vuletić kaže da, osim neposredno nakon izricanja pravosnažne presude, tih 5-7 dana kada se, navodi, vidjela sva raskoš propale velikosrpske politike, nema većih problema.
„Vjerujem da je Dodik suštinski razočaran, zaboravio je da je oduvijek bio piun. Kada je dolazio na vlast u američkom transporteru bio je piun SAD, nakon toga od 2003/2004. piun beogradske politike. Danas lično pogođen i uvrijeđen presudom, kao i slabom podrškom iz Beograda, želi da povuče i Republiku Srpsku i Srbiju u ambis. Presudu je prihvatio plativši novčano godinu robije, ali istovremeno najavljuje referendum tj. nastavak bavljenja politikom i to na najgori mogući način. Pa zbog toga je i osuđen“, ukazuje on.
Parole da je presuda Dodiku napad na Srbe, napad na RS, napad na identitet su, kaže, iste one koje su pratile Miloševićev i Šešeljev proces, ili Mladićevo i Karadžićevo skrivanje od tribunala.
„A sjetimo se, znao je Milorad Dodik da zagrmi “Ne mogu Srbi i Republika Srpska da budu taoci Mladića i Karadžića”. Dakle, moguće je da se ta pukotina koju pominjete pojavila, ali samo u ličnom odnosu Dodika i Vučića. Ne vidim pukotinu u još uvijek čvrstom upravljanju Banjalukom iz Beograda“, tvrdi Vuletić.
Lider GDF- a podsjeća i da srpska politika decenijama opstaje na istom narativu o ugroženosti Srba u regionu čime se, dodaje, suštinski, na ovaj ili onaj način, održava i brani memorandumski (SANU) velikodržavni projekat.
„Milošević je to preveo u tzv. odbranu Jugoslavije, Koštunica i Tadić u pravljenje specijalnih i paralelnih veza Repblike Srpske i Srbije što je suštinsko negiranje BiH, Vučić danas održava „srpski svet“, Lompr, ili neko sličan njemu, sa studentima to naziva srpskim integralizmom…. Misli li bilo ko da Evropa nije sve ovo ukalkulisala kada održava ovakav odnos sa Srbijom praktično od atentata na premijera Đinđića? EU je jedina odbrana Crne Gore, BiH i Kosova od srpske agresivnije politike. Nedavno je tačno rekao Svetislav Basara da u Srbiji postoji radikalska Srbija pod A, radikalska Srbija pod B, i radikalska Srbija pod C, kao hepatitis A,B i C. Razlikuju se, ali su svi hepatitis“, kaže Vuletić.
Mišljenja je da tek kada se bude demokratizovala i promijenila politika Srbije mogu prodisati i njeni susjedi. Nažalost, kaže, imajući u vidu sve do sada rečeno, malo je pozitivnih argumenata da bismo se nadali takvom ishodu.
„Podsjetiću na ključne poruke sa studentskog političkog mitinga na Vidovdan - glavni prezenter Milo Lompar sa srpskim integralizmom, nema dalje izdaje Kosova i vojna neutralnost… U najkraćem, kao da im je Šešelj pisao program. Uostalom, ubrzo nakon toga su dobili podršku od Aleksandra Dugina, Putinovog ideologa. Sa ovakvom politikom nema emancipacije srpskog društva. Društvo se može emancipovati samo upornom izlaganju istini. O Vučiću i njegovom režimu je bespredmetno pričati, ali vidite li u bilo kom stavu studentske političke organizacije istinu o najvećim problemima Srbije i, posljedično, regiona?“, retorički zaključuje Vuletić.