Pred Srbijom su izbori koji dolaze gotovo dvije godine nakon urušavanja nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu, u kojem je život izgubilo 16 ljudi.
Nesreća koja je 1. novembra 2024. potresla zemlju, pokrenula je proteste predvođene studentima, otvorila pitanja odgovornosti, a političku scenu Srbije dovela u novu fazu. Studentski pokret prerastao je okvir uličnog protesta i postao jedan od ključnih novih aktera pred vanredne parlamentarne izbore zakazane za 25. oktobar.
S druge strane, tradicionalne opozicione stranke pokušavaju da pronađu mjesto u novoj političkoj konstelaciji, dok vlast nastoji da zadrži parlamentarnu većinu. Izborna kampanja zato se ne vodi samo oko toga ko će formirati narednu vladu, već i oko pitanja kakav će politički pravac Srbija zauzeti nakon perioda obilježenog društvenim podjelama.
O opozicionoj politici, studentskom pokretu i mogućim postizbornim odnosima, razgovarali smo sa Zoranom Vuletićem, liderom Građanskog demokratskog foruma. U intervjuu za Portal Analitika, on iznosi viđenje političke scene Srbije uoči izbora i izazova koji će, bez obzira na njihov ishod, ostati i nakon zatvaranja biračkih mjesta.
Vučić pokušava da izbjegne gubitnički niz
ANALITIKA: Kako ocjenjujete odluku da se vanredni parlamentarni izbori raspišu sada, umjesto da se sačeka redovni termin? Koji bi razlozi mogli stajati iza takvog tajminga?
VULETIĆ: Prvi razlog je kriza koja traje dvije godine, tj. od pada nadstrešnice u Novom Sadu i pogibije 16 ljudi. Tokom ovog dvogodišnjeg perioda Srpska napredna stranka (SNS) i Aleksandar Vučić suočeni su sa ozbiljnim padom popularnosti, bržim nego što su očekivali bez obzira na četrnaestogodišnju autokratsku vladavinu kojom su se svima na glavu popeli. Time dolazimo i do drugog razloga zašto imamo vanredne parlamentarne izbore i zbog čega su prije redovnih predsjedničkih.
Na sveukupnom talasu nezadovoljstva gotovo je sigurno da bi SNS kandidat izgubio predsjedničke izbore, čime bi se dodatno pojačao pritisak na Vladu Srbije da podnese ostavku, time bi Aleksandar Vučić započeo gubitnički niz. U takvim okolnostima bi SNS sigurno izgubio i parlamentarne izbore. Na ovaj način sa prijevremenim parlamentarnim izborima prvo je on lično u boljoj poziciji, a drugo, još važnije, opozicija i „Studenti“ su došli u koliziju. I jedni i drugi su uz paklenu propagandu medija United Media-e (UM) dvije godine objašnjavali javnosti da je Vučića moguće pobijediti samo jedinstvenom listom.
Jasno je bilo još u januaru 2025. da jedinstvena lista nije moguća, a ja bih naglasio i da je najveća politička greška tako postaviti front protiv Vučića. Parlamentarne opozicione stranke su pokazale totalni diletantizam, nedostatak političke vizije, iskrene želje za suštinskim promjenama i veliki kukavičluk. Do dana raspisivanja izbora su molili, što posredno što direktno, „Studente“ da ih prime na listu. Nijesu postavljali ni najmanji politički zahtjev, nijesu im smetale crkvene insignije, izrazito antiEU stav, nacionalizam, mitovi i iluzije…
Kada ih je iznenadila odluka o raspisivanju izbora koje su tražili, surovo odbačeni od „Studenata“ i sa stavom da jedna lista o kojoj pričaju podrazumijeva njihovo odsustvo na istoj, sjetili su se neki od njih EU, a drugi prave desnice. U javnosti se sada više vodi polemika između „Studenata“ i tzv. Evropske Srbije (ES) nego između njih i Vučića. Da će se ovako završiti romansa jedinstvenog fronta SAMO DA OVAJ ODE bilo je jasno svakom ko ima malo političke mudrosti i talenta, a Vučić nesporno ima i jedno i drugo.
Zbog svega navedenog imamo prvo vanredne parlamentarne izbore, a iz istih razoga će Vučićev kandidat za predsjednika u decembru dobiti najbolju moguću priliku da pobijedi. Opozicioni dio srpskog društva je više od deset godina žrtva UM i stava jedna lista protiv Vučića, samo da on ode pa ćemo lako. Time se potpuno kastrira politika opozicije i ona postaje laka meta za SNS.
Komično djeluje kada na Vučićeve prozivke da su izdajnici dr. Srdanović i akademik Saičić citiraju Ustavnu preambulu i zaklinju se sa vajstinu, a general Ponoš obećava Srbiju u EU negirajući genocid u Srebrenici i zabranu Kosovu pristup UN-u. Na kraju bih citirao Tomu Markovića: „Skinućemo mi jednog dana Vučića sa vlasti, ali pravo pitanje je kada ćemo sa vlasti skinuti Ratka Mladića“.
Opozicioni mediji i parlamentarna opozicija najveći krivci
ANALITIKA: Vučić je na vlasti od 2012. Sada je kandidat za premijera. Uprkos animozitetu koji prema njemu gaje brojni građani, SNS i dalje ga istura na čelo liste. Zašto?
VULETIĆ: Tačno je da postoji veliki broj građana koji gaji animozitet prema Vučiću. Na toj polarizaciji ko je za njega, a ko protiv i on sam je radio. Svjestan je Vučić bolje od svih da ne može biti božanstvo kod 70-80 odsto građana. Posebno ne nakon 15-20 godina svog djelovanja.
Polarizacija i vještački podržana referendumska atmosfera mu najviše odgovaraju. To sa jedne strane najmanje kruni Vučićevu podršku, čime se on predstavlja istovremeno kao div i kao žrtva, a sa druge strane dobijamo politički sterilne opozicione marionete tako niske ambicije, samo da ovaj ode.
Opozicioni mediji i parlamentarna opozicija su najveći krivci ovako duge vladavine teško korumpirane Vučićeve vlasti koja čini ogromnu štetu konstantnim kvarenjem odnosa u regionu. Sjetite se samo bojkota parlamentarnih i lokalnih izbora 2020. i beogradskih 2024.
8Kada će neko da postavi pitanje tim političkim genijalcima jesu li svjesni posljedica tih bojkota, i jesu li svjesni da nije bilo opšteg bojkota 2020. da bi Vučić završio svoju karijeru još ‘23/‘24. Krivi su što su nas izložili ovakvoj vlasti najmanje šest godina duže.
Vučić će priznati izborni poraz
ANALITIKA: Vjerujete li da će Vučić priznati rezultate izbora ako njegova lista bude poražena? Ima li Srbija kapaciteta za mirnu tranziciju vlasti?
VULETIĆ: Nemam sumnje da će priznati, nema drugog izbora, koliko je god nekome teško da povjeruje u to. Politički i u svakom drugom smislu je pametniji od Slobodana Miloševića, neće ponoviti njegove greške. Dodatni garant su današnji politički kontekst i ipak još uvijek žive EU integracije.
Kako se odvija kampanja, način na koji Vučićevi glavni izazivači komuniciraju, ko su im kandidati i kakve nastupe imaju sva je prilika da će rezultate morati da prihvate „Studenti“. Tražili su izbore, a sada vidimo da nijesu sposobni da izdrže kampanju od 45 dana. Svakim pojavljivanjem dovode u pitanje svoj politički kredibilitet, koji je uglavnom propagandno formiran u redakcijama N1 i NovaS.
Zapravo biće to rezultat upravo tih redakcija protiv Vučića, uz prirodno nakupljeno nezadovoljstvo Vučićevim režimom. Pitanje je samo da li će ikada građani Srbije shvatiti da su ti mediji zloupotrijebili politiku isključivo zbog svog poslovnog interesa. Vučić im je pomogao da postanu stvarni politički akter, a izgleda da su svi zajedno dobro zaradili prodajom Serbia Broadband-a (SBB).
SNS računa na manjine i moguće postizborne prelaske
ANALITIKA: U mjestima gdje nema većinu, SNS vlada u koaliciji sa manjim lokalnim pokretima. Vjerujete li da isti model može kopirati na državnom nivou?
VULETIĆ: Mislim da može, štaviše tako su i posložene stvari, samo što je na nacionalnom nivou lakše raditi sa manjinama. Kada vidimo raspored stranaka bošnjačke nacionalne manjine jasno je da će uzeti maksimalni broj mandata, a slično je i sa Mađarima.
Socijalistička partija će biti blago favorizovana u medijima, istraživanjima, praviće se blagi otklon od SNS kako bi i oni privukli sve one koji su ovog puta digli ruke od SNS. Time dolazimo do konteksta koji bi mogao 25. oktobra Vučiću da donese oko 130 mandata. Za vladu je potrebno 126.
Takođe, nikako ne smijemo zanemariti karakter naših ljudi/političara kojih nije malo i redovno dio njih nakon izbora prelazi u SNS kao nezavisni poslanici/odbornici, na to do sada nije bila imuna nijedna stranka.
Licemjerno je polagati posljednju nadu u studentski pokret, nakon decenija naše nesposobnosti
ANALITIKA: Najveća novina na ovim izborima jeste Studentska lista. Što se može očekivati ukoliko ova lista bude okosnica buduće vlasti?
VULETIĆ: Prije svega ne vidim snagu za promjenom politike Srbije koja je na snazi od atentata na premijera Đinđića 2003. To je najveći nedostatak svih izbora posljednjih dvadeset godina.
Duboko rusifikovano društvo teško može da iznijedri organizovanu političku opciju koja je iskreno za EU. Pod tim podrazumijevam da ta opcija dobije podršku akademske i poslovne zajednice, otvoreno i nedvosmisleno.
Sjećam se devedestih godina kakvu su podršku imale opozicione pro-EU stranke naspram Miloševića. Na taj način su opstale, i pored agresije tadašnjeg režima na njih, uključujući i atentate na lidere. Danas poslovni ljudi ne vide opšti interes da podrže manje pro-EU pokrete.
Nakon decenija političke erozije došli smo do tačke da polažemo posljednju nadu u studentski pokret koji je nastao nakon tragedije u Novom Sadu. Zar nije licemjerno od svih nas starijih da se tako ponašamo, da našu decenijsku nesposobnost prebacimo na djecu, da sve najteže, rekao bih paklene probleme prebacimo na njih?
Baš zbog tog licemjerstva, kukavičluka i dodatne nesposobnosti dobili smo rusifikovane, po SPC standardu upakovane „Studente“. Ovim sam Vam u najkraćem odgovorio šta Srbija može da očekuje 25. oktobra.
Potpunu frustraciju građani Srbije doživjeće kada Crna Gora bude ušla u EU
ANALITIKA: Tabloidi bliski vlasti u diskreditaciji nosioca Studentske liste Ilije Srdanovića potenciraju njegovo crnogorsko porijeklo. Da li su Crnogorci zaista toliko prokazani u Srbiji da ovakva kampanja može dati rezultata?
VULETIĆ: Tabloidi kompromituju opozicione političare i prikazivanjem njihovih fotografija sa nekim od ljudi iz vlasti, ministrom Darkom Glišićem, recimo. Zar nije to groteskno?
Crnogorci su ovdje u javnosti više kolateralna žrtva. Mada se mora priznati da ubjedljiva većina političke scene Srbije smatra Crnogorce izmišljenom nacijom, da se Crna Gora otcijepila od Srbije, podržava litije i „rijeke slobode“. SPC vide kao najvećeg borca za srpsku stvar, uz političare gotovo svi mediji konsenzualno podržavaju ovakve stavove.
Ali ste propustili da uz kompromitaciju crnogorstvom obavezno ide i bivši predsjednik Milo Đukanović koji je u našem društvusinonim za neprijatelja Srbije. Politički bijednici se ponašaju na ovaj način. Predugo to traje, daje sve manje rezultata, ali se istrajava i dalje. Potpunu frustraciju će građani Srbije doživjeti kada Crna Gora bude postala članica EU.
ANALITIKA: Kako se ovakva propaganda može odraziti na crnogorsku zajednicu u Srbiji?
VULETIĆ: Ne mislim da će bilo ko biti ugrožen na bilo koji način. Nažalost, to su postala opšta mjesta u političkoj borbi u Srbiji. Već sam rekao da je sve to bijedno, time srozavamo inače već prilično nizak nivo poštovanja u regionu i zapadnom dijelu svijeta.
Ako Studenti pobijede, regionu će laknuti jer nemaju Vučićevu sposobnost da ga drže na ivici sukoba
ANALITIKA: Poštovanje suvereniteta i prava na različitosti biće temelj dobrosusjedskih odnosa u budućnosti, poručio je Srdanović u intervjuu za crnogorske medije. Koliko mu je za vjerovati s obzirom na to da se na Studentskoj listi nalaze ljudi koji su javno zastupali velikosrpske stavove?
VULETIĆ: Rekao je u tom intervjuu da će pored njegovanja dobrosusjedskih odnosa veoma brinuti o „našem narodu“ gdje god on bio. Pokazao je time suštinu svog stava i stava studentske liste.
Ne kriju „Studenti“ taj stav od samog početka. Sjetimo se govora Mila Lompara, Momčila Trajkovića i vatrenih studenata sa šajkačama na njihovim mitinzima… Sve je to ista ideološka matrica koja traje decenijama. Ispao je Milo Lompar sa liste u foto-finišu, ali nije sa njim otišla i njegova politika. Samo je još perfidnije upakovana preko akademika Saičića i Jova Bakića.
Ako „Studenti“ pobijede regionu će laknuti jedino iz razloga što nove snage nemaju ni blizu sposobnosti, hrabrosti niti efikasnosti da kao Vučić drže region na ivici sukoba.
Četiri centra moći i njihovi interesi u Srbiji
ANALITIKA: Kako vidite ulogu vanjskih faktora na izbore u Srbiji? Imaju li takozvana četiri stuba vanjske politike - Brisel, Moskva, Vašington i Peking - svoje favorite?
VULETIĆ: Brisel se nada novoj vladi koja neće praviti dodatne probleme BiH, Crnoj Gori i Kosovu. Nada se elementarnom kontinuitetu pro-EU politike koliko god je teško shvatiti što je to srpska pro-EU politika. Vjerovatno su spremni da još više srozaju svoja očekivanja od nas i bili bi zadovoljni da se ne pojave neki „demokratski pravednici“ koji bi referendumom provjerili raspoloženje Srba prema EU.
Imajući sve ovo u vidu ne vidim ko bi bio njihov favorit sa našeg biračkog listića. Moskva ima svoje favorite u svim političkim opcijama. SNS i Vučić su sasvim jasno dobili podršku od Putina, „Studenti“ takođe, Autentična desnica više brine o Rusiji i uklapa našu politiku prema potrebama Kremlja.
Evropska Srbija je koalicija u iznudi jer ih nijesu htjeli „Studenti“. Bar dvije trećine te liste nema ništa protiv Putina, štaviše svojevremeno su učestvovali u najgorim pro-Putinovskim odlukama: izglasali Ustav u manipulisanoj referendumskoj proceduri zbog fikcije u preambuli „Kosovo je Srbija“, i poklonili čitav energetski sektor Putinu zarad tobožeg čuvanja Kosova kroz veto u UN na njegovo članstvo.
Ovih dana je Zdravko Ponoš nosilac tzv. pro-EU liste potvrdio da će nastaviti borbu da Kosovo nikada ne bude dio UN. Time je potvrdio da su oni samo u iznudi sebe nazvali pro-EU. Goran Ješić im je postao prihvatljiv u momentu kada je nacionalista Miroslav Aleksić odbio saradnju sa Đilasom i Ponošem. Nažalost, nema tu iskrenosti.
Ne mogu se prevariti iskreni, decenijski pro-EU birači, znaju oni da je Putinu važnije da Srbija drži otvoreni konflikt sa Kosovom i BiH nego da uvede Rusiji sankcije. Zato će se ova lista boriti za cenzus umjesto da bude na stabilnih 25 odsto.
Na kraju bih rekao da Kina ima svoj jasan cilj i interes. Do skora mi je bilo nezamislivo da polažem nade u Kinu, ali vjerujem da će u ključnom momentu ako se pojave već pomenuti „demokratski pravednici“ sa zahtjevom za referendumom o EU, Kina snažno biti protiv. Interes Kine je Srbija na EU putu i vjerujem da im je dugoročni interes članstvo Srbije u EU. Sasvim suprotno od Rusije.
Prava pro-EU politika kreće od konačnog mira u regionu
ANALITIKA: U nedavnom intervjuu za Pobjedu, Ješić je ocijenio da je atmosfera u društvu referendumska te da će o ishodu odlučivati desetak mandata. Gdje je tu Evropska Srbija?
VULETIĆ: Posmatrajući Ješićeve nastupe od raspisivanja izbora, uključujući i taj intervju konstanta je da će ES bezuslovno podržati „Studentsku“ vladu. Postavlja se pitanje zašto onda ES izlazi na izbore.
Do sada u kampanji svi lideri ES pokazuju frustraciju i pravdaju se javnosti zašto izlaze na izbore. To je gubitnička pozicija koja je logična jer se radi o ljudima koji ipak glume pro-EU politiku. Čak i veoma površnom posmatraču naših prilika je jasno da bez konačnog dogovora sa Kosovom, tj. zvaničnog prihvatanja francusko-njemačkog Sporazuma i Kosova u UN nema Evropske Unije.
Takođe su neophodni potpuno drugačiji odnosi sa BiH, podrazumijeva se reforma Dejtonskog sporazuma, drugačiji pogled prema RS, genocidu u Srebrenici. Sve ove stvari decenijama evropski zvaničnici podvlače ali ih svi ignorišu, uključujući sadašnje lidere ES.
Ješić najbolje razumije pro-EU politiku, ali je oivičen limitima Ponoša i Đilasa koji se zaklinju na Ustavnu preambulu, kao i na sporazum o Specijalnim i paralelnim vezama Srbije i Republike Srpske. Goran Ješić je u ovoj koaliciji iz pragmatičnog razloga, želi da se vrati u politiku, manje ga interesuje stvarna pro-EU politika. Slično je uradio i 2006. kada je iz pro-EU Građanskog saveza prešao u populističku Tadićevu DS.
Obrazloženje je tada bilo groteskno, sa novim Ustavom stiču se uslovi za kvalitetniji rad na lokalu. Tada je bio predsjednik opštine Inđija i odgovarala mu je vlast DS-a po vertikali. Da ne govirimo da je kao visoki funkcioner prećutao sve najgore antiEU odluke tadašnje Demokratske stranke. Pomenuo sam ih sve u prethodnim odgovorima. Ponoviću, nema tu iskrenosti, prava pro-EU politika kreće od konačnog mira u regionu!
