Vuksanović-Stanković je kazala da postojeća rješenja krivičnog zakonika Crne Gore štite učinioca krivičnog djela a ne žrtvu. Predložene kazne je, kako dodaje, trebalo pooštriti i ovaj predlog zakona je pomjeranje sa mrtve tačke.
''Samo neka se neko stavi u poziciji da mu dijete bude silovano i neka vidi kako bi reagovao u toj situaciji, kako bi se osjećao? Mi bi kao roditelj svi krenuli da ga ubijamo i davimo ali naravno tu je država koja mora da reaguje.
Mi smo imali slučaj ispred škole da je maloljetnu djevojčicu danima pratio psihopata koji je htio da je uhvati. Tužilac nije imao pravni osnov da reaguje jer se potencijalni počinilac nije primakao djetetu niti je takao dijete. Poznat je u Podgorici kao povratnik i neko ko ima dijagnozu. Njemu je određeno da 60 dajna boravi u pritvoru. Ja se pitam da li on treba da siluje neku djevojčicu da bi tužilaštvo reagovalo? Jer trenutno stvano nema krivično pravnog osnova da se reaguje'', kazala je ona.
Kako je dodala kao jednu od kazni zalaže se za hemijsku kastraciju.
''Ja se potpuno zalažem za hemijsku kastraciju i tu apsolutno nemam dilemu. Ako imamo sa jedne strane djevojčicu ili dječaka kojem je povrijeđen i psihički i tjelesni integritet, slobodno možemo da kažemo da je ta hemijska kastracija neka vrsta zadovoljenja tog reciprociteta iako ovdje nije povreda nego medicinski zahvat. Znači opet nismo u 100 postotnom reciprocitetu a slobndo možemo da kažemo da taj povrijeđeni psihiči i tjelesni integritet ostavlja posljedice za čitav život. U tom dijelu treba da razmislimo i da se pozovemo na uporedno pravna rješenja. Koliko god pooštravali zatvorske kazne, tu jedino pomaže doživotni zatvor ili kazna od 40 godina koja je kod nas maksimalna jer on čim izađe on će da počini to djelo'', kazala je Vuksanović-Stanković.
Podrška hemijskoj kastraciji uz jači sistem
Poslanik Demokratskog fronta, Slaven Radunović, kazao je da načelno podržava hemijsku kastraciju ali da su za sprovođenje te mjere potrebne stabilne institucije.
''Moramo imati pravosudni sistem u koji vjerujemo, to trenutno nije slučaj. Takođe imali smo situacija da se olako da presuda zbog lošeg sistema a da se tek nakon nekoliko desetina godina presuda povuče jer se došlo do novih dokaza da je osoba ipak nevina. Šta u tom trenutku, šta ako se ispostavi da neko ipak nije kriv?'', poručio je Radunović.
Poslanica DF-a, Branka Bošnjak, kazala je da se ne radi o trajnoj već privremenoj kastraciji.
''Hemijska kastracija nije fizička, radi se o privremenoj metodi i osoba se kroz neko vrijeme može vratiti na staro'', kazala je Bošnjak.
Kompleksa priča
Poslanik Srđan Pavićević kazao je da je hemijska kastracija kompleksna priča koja iziskuje javnu raspravu.
''Hemijska kastracija je upotreba određenih ljekova koji daju ekvivalentno istu stvar koju bi dala fizička kastracija. Fizička kastracija podrazumijeva hirurški pristup, amputacija određenih polnih žlijezda i pri tome dobijamo činjenicu da smo tu osobu lišili muških polnih hormona testosterona. Davanje hemijske terapije kao što su anti androgeni ljekovi koji treba da dovedu do smanjenja nivoa testosterona koji se okrivljuje kao muški polni hormon koji inicira ovu priču'', kazao je Pavićević.
Međutim, kako dodaje, ono što je činjenično naučno dokazano je da silovatelji vrlo često nisu pokazali povećan nivo testosterona u odnosu na ono što je normalno.
''Dakle veliko je pitanje da li djelujemo ovom terapijom na pravom mjestu. Pored svega ovoga što radimo hemijskom kastracijom, uzima se terapija koja ide sa psihološkog aspekta a to je anti depresivna terapija koja treba da potisne osjećaj i potrebu za seksualnom dominantnošću. To je čitav jedan konstrukt ega, pitanje seksualnosti jedne osobe, jedno od najkolosalnijih pitanja mentalnog i psihičkog konstrukta. To je veoma delikatna priča koja zahtijeva mnogo veću raspravu'' , kazao je Pavićević.
Kako dodaje, hemijska kastracija je jedna od mogućnosti ali kao takva mora doći kao konsekvenca uspješne psihoterapije.
''Činjenica je da ovu priču moramo da razastremo u vidu javne rasprave, jer ako napravite hemijsku kastraciju, uvedete pacijenta u takozvanu prinudnu impotentnost, suzbijete mu seksualni nagon, završili ste jedan dio priče. Međutim, taj čovjek treba svojevoljno da kaže da je rob opsesije, mora da prođe katarzu psihotretmana koju završava uspješno psihoterapeut time što pacijent vapi i moli da mu se pomogne.
Zemlje koje su uvele hemijsku kastraciju imaju tako kvalitetan psihotretman da su počinioci sami izjavili želju da im se pomogne u smislu da budu oslobođeni od prisilnih opsesivnih misli i čežnji'', ističe Pavićević.
On dodaje da Zakon ne smije da izgubi elemente humanog.
''Sve što bude urađeno mimo protokola i slijeda koraka ispanuće nasilničko, grubo i politički pretenciozno. Meni je teško kao ljekaru da u tome učestvujem jer znam da varam sopstvenu struku. Kolko god da se grozim nad ovim činom i kolko god da dajem punu podršku, ali moramo da imamo slijed događaja. Ne možemo hajdučki iz šume ajmo da kastriramo ljude. Uz svo poštovanje sklonosti i ženskih i muških prava ipak ne možemo tako'', zaključio je Pavićević.
